Michaelov glas me izluđivao..
"Daj reci već jednom!!...."- izderala sam se glasno, suza mi se spustila niz obraz...nisam više mogla izdržati...
"On je...mrtav!?"- naslonila sam lice na dlanove, plač se spustio hodnikom.
"Nije mrtav! Nije!"- Calum se ustao i izderao.
"Nemoj to misliti, sve će biti uredu s njim. Samo..."
-Podignula sam glavu i rekla tiho..-
"Samo što? Nemoj mi to raditi..."
"Samo.....Jut.."- Michael ga je prekinuo.
"Jesi li sigurna da želiš ovo čuti?"- Upitao je, sjedajući na moj krevet primio me za ruku.
"Daj recite već jednom. Neću biti dobro dok ne saznam što mu je!!"
"Jutros smo bili u njegovoj sobi. Činio se sasvim uredu dok ga nismo pitali želi li te posjetiti..."
-Pogledi su nam se sreli. Sa suzama u očima mi je jedva izgovorio.
"Ne sijeća se tko si".- Stavio je ruke u džepove.
"Kada smo jutros ušli u njegovu sobu nije pitao za tebe. Sijeća se nesreće, sijeća se nas, ali tebe.....tebe ne."
- Michael je dodao.
"Bilo nam je čudno jer nije odmah pitao kako si, gdje si. Poslije kad smo mu predložili da te zajedno odemo posjetiti samo je začuđeno upitao:"Tko je Chloe??"
"Moram odmah do njega!"- Rekla sam i pokušala ustati.
"Molim te nemoj." -Rekao je Calum.
"Odmori se, tek si se probudila, moglo bi ti pozliti.
-Ostali su tu još neko vrijeme, a onda su morali ići. Calum je pušten iz bolnice i s Liz su otišli kući. Već se spustila noć i posljednji obilazak sestre je završio. Svijetla su već bila pogašena kada sam čula njegov glas.
Pjevao je onu našu pjesmu. Odmah sam se ustala, nisam ni razmišljala o tome. Polako izišla iz svoje sobe i pratila njegov glas. Kada sam ga ugledala kroz staklo sobe, nešto se probudilo u meni, nije mi dalo da mu priđem ni koraka bliže. Stajala sam tu nepomično nekoliko minuta dok me nije ugledao. Mahnuo mi je i pozvao me da uđem.
"Hej"- Rekao mi je s najvećim osmijehom.
"H..Hej"- Uzvratila sam.
"Oprosti ako sam te probudio, nisam znao da me itko može čuti."
"Ionako nisam mogla zaspati."- Sijela sam na krevet kraj njega i uputila pogled prema tlu.
"Nešto nije uredu?"- Upitao je zabrinuto.
"Mogu li ti kako pomoći?"
-Moram ga pitati, ne mogu to više podnijeti.
"Ti stvarno ne znaš tko sam ja?"
-Ispričavam se svima koji su čekali godinu dana na novi nastavak :)
Hvala na svemu i nadam se da vam se sviđa ovaj <3
