Prošlost

2.poglavlje

Naša ljubav je bila slatka i nježna, ali kao i u svakoj vezi došlo je teško razdoblje

Rujansko sunce je bilo nisko na horizontu. Dvije prilike su sjedile na klupi u parku zagrljene u strahu od mraka, ali ne onog koji se upravo spuštao na grad i oblačio ga u crno, već mraka rastanka.  Kristijan se nije očekivao zaljubiti pa nije mislio da mu njegova tajna predstavlja velik problem. Do sad ju je vješto skrivao pa će morati i nastaviti. Britanska vlada mu nikad nebi oprostila da otkrije svoj pravi indetitet ni što uopće radi ovdje. Zato joj je morao reči da je upisao vojnu akademiju u Londonu na što je ona briznula u plač jer ona ide na studij prava u Zagreb. Njezine suze su, začuđujuće, boljele. Ovaj sastanak je ujedno trebao biti rastanak.

"Obećaj mi jedno" rekla je s suzama u očima "Nećeš me zaboraviti, nećeš naći drugu i prekinuti kontakt"

"Bez brige" odvratio je nježno "Zvati ću te svaku večer" podigao joj je bradu tako da ga je gledala u oči. Pjegice na nosu su joj se ljeskale pri svjetlosti ulične svjetiljke. Shvatio je zašto. Natopljene su suzama.

"Ma, k vragu i raspored i predavanja, zvati ču te svaki sat" rekao je napola ljutito, a onda nastavio blaže " Stvarno mi puno značiš Aleksandra,volim te i ne želim te izgubiti. Zato ti meni obećaj da nećeš završiti s tamo nekim advokatom i...." glas mu je od šapta postao vikanje, a onda ga je poljubila i potvrdila da je njihov rastanak samo privremen.

Otišao je za London a ja za Zagreb. Antonella je također upisala pravo, a Vanesa veterinu tako da smo dijelile stan. Prva godina bez njega je bila teška. U početku smo se čuli više puta na dan, ali to se postupno smanjivalo na svaku večer jer se broj obaveza povećavao. Do kraja prve godine skoro se uopće nismo čuli, a kad sam ja predložila da ga po završetku posjetim u Londonu žustro je odbio. Drugu godinu se stanje samo pogoršalo. Kad bi ga god zvala javljala se sekretarica...

Sjedila je na krevetu s crvenim bežičnim telefonom u ruci. Napeto je čekala odgovor s druge strane linije. Nadala se da joj se Kristijan ne javlja radi nekog više dnevnog treninga ili nečeg sličnog. Po glavi su joj se motale crne misli. Što ako joj se namjerno ne javlja? Što ako si je našao drugu i potpuno ju je  zaboravio. Panika ju je počela hvatati sve više kad se na vratima pojavila Antonella pokraj Vanese. Sjećala se kako je jako dugo i pažljivo birala boju tih vrata. Željela je da savršeno pristaju žučkasto smeđim zidovima i bijelom krevetu te stolu od ebanovine koji je sad bio u ogromnom neredu. Na drugom kraju slušalice, koju je zaboravila da drži, začulo se tupo tu, tu ,tu, tuuu. Razočarano je oborila pogled.

"Alex, misliš li ti danas ustati iz kreveta?" upitala je Antonella "Danas idemo tvojim roditeljima na proslavu tvog rođendana, ako si slučajno zaboravila"

Naravno da nije zaboravila, ali joj se stvarno nije dalo ići. Ovo će biti najjadniji rođendan ikad jer on neće biti tu.

"Ne želim čuti prigovor" zacvrkutala je Vanesa" Ja sam zadužena za šminku i odjeću, a Anto će ti izabrati frizuru i cipele. Nemaš pravo glasa " dodala je uz smiješak i već je bila kopala po Aleksandrinom ormaru koji je također bio načinjen od ebanovine. Odnekud je iskopala dugu crvenu haljinu koju Alex nije ni znala da ima. Tutnula joj ju je u ruke dok joj je na licu bio velik osmjeh, a šiške su joj bile razbacane iznad očiju. Aleksandra je poslušala i otišla u kupaonicu presvući se. Kad je izašla nisu joj dale da se pogleda u ogledalo dok joj Vanesa ne nanese šminku, a Antonella odradi nešto s kosom. Kad su bile gotove aAntonella joj je pružila šljokićaste crne štikle. Onda su je odvele do ogledala u hodniku da se pogleda. Ostala je otvorenih usta. Antonella joj je nakovrčala kosu u guste lokne koje su se prelijevale do polovice leđa donekle prekrivajući da haljina ima otvorena leđa. Vanesa joj je na oči nanjela tanak sloj maskare da joj istakne trepavice i stavila tuš. Nanjela joj je i crno sjenilo ali lagano. Na usnama je imala žarko crven ruž, a tek haljina. Na gornjem dijelu joj je prijanjala uz tijelo ističući njezine obline, a ispod struka se širila u more valova crvenih kao krv koji su se oko njezinih nogu spuštali u obliku cvijeta ljiljana. Bila je zadivljena. I one same su izgledale spektakularno. Vanesa je svoju kratku zlatnu kosu natapirala prema van, a šiške podigla i pričvstila ukosnicom iznad čela. Bila je odjevena u kratku zelenu haljinu i crne mat štikle, a na očima je imala istu nijansu zelene i koraljni ruž koji se odlično slagao. Antonela je bila profinjena kao i uvijek. Visoka u crnoj haljini koja joj je prijanjala uz tijelo i isticala duge noge. Nosila je sandale iako je bio tek travanj i vani stvarno nije bilo tako toplo. Nije uopće nosila šminku, a kosa joj je bila upletena u veliku punđu iz koje su virili kovrčavi pramenovi. Sve tri su stale do ogledala i međusobno se pogledale. Lagano su se nasmiješile, a onda je aAntonella rekla: "Krenimo"

Napustile su stan i zaključala staklena vrata. Sišle su tipičnim sivim stubištem s kojeg se gulila boja i došle na parkiralište pred zgradom. Vani je bilo dosta hladno pa ja Aleksandri bilo drago kad su došle do Antonellinog crnog audia a4. Okrenula je ključ i motor je zabrujao. Uputile su se prema sjeveru Hrvatske u jedan mali gradić gdje su na Alex čekali roditelji.