Pepeljuga

II

 Za to vrijeme u hotelu, mladić je zastao u hodniku kako bi podignuo plavu štiklu sa poda. Na trenutak je razmišljao, ali je u konačnici bio siguran. Ovo je ostalo djevojci s kojom je proveo noć.

Na trenutak je poželio potrčati za njom, siguran da je idalje može sustići. Međutim, samo se vratio u sobu, sjeo na krevet i oslonio glavu od ruke.

Pred očima su mu igrale vatrene slike prijašnje noći. Gorio je da sazna tko je bila ta djevojka. Nije bio jedan od onih koje nije bila briga za djevojke niti je bio ženskaroš za jednu noć. Ovo što se dogodilo je bio splet okolnosti koje su mu se sudarale u životu.

Morao je odlučiti da li će se preseliti na drugi kraj svjeta, doslovno. U pitanju je bila odlična poslovna ponuda, ali to je značilo da ostavlja sve što poznaje i odlazi sam u nepoznato. Tu je dakako i bio pritisak roditelja da se skrasi s obzirom na da se približavao dvadesetosmoj godini, ali on idalje nije bio spreman. Uz svu tu dramu, nedavno mu je poginuo prijatelj.

To je sve izbilo na površinu na ovaj način. Nije želio da ta djevojka pomisli da ju je iskoristio, ne. To je zadnje što je želio učiniti. Kada bi samo mogao nekako stupiti u kontakt s njom...

U tom trenutku je primjetio bijeli mobitel na podu, pored stolice. Uzeo ga je u ruke i odmah zaključio da pripada djevojci sa kojom se spetljao. Mea kome drugom. Otključao ga je, ne mogavši ne primjetiti da nema nikakve lozinke. Čudno.

Primjetio je nekoliko poruka na whatsappu i messengeru, ali nije ih otvarao. Nije joj želio zadirati u privatnost. Samo je ponovno zaključao mobitel i spustio ga na krevet. Možda ipak nije sve gotovo. Možda ipak može da stupi u kontakt s tom božanstvenom djevojkom i ispriča joj se za sve. A tu je bila i njezina štikla, promatrala ga sa kreveta. Buljio je u plavu boju na njima, razmišljajući.

„Kao u Pepeljugi..." promrmljao je iskreno se nasmijavši. Ona odlazi nakon noći provedene skupa, on ne uspijeva da ju sustigne i u svoj toj žurbi joj ostane štikla. Samo što on nije bio kraljević i nije ju mogao pronaći omoću cipele. Ali, tu je bila ta bijela stvarčica koja mu je davala nade.

Na trenutak mu je proletilo glavom da bi ovo mogla biti ona prava.

Da, ako bi je pronašao. Ali u ovolikom gradu, to je mala mogućnost. Unatoč tome je znao da se neće tako lako predati. Sjetiti će se nečega, poduzeti će nešto. Pronaći će je.

Ali kasnije. Sada prvo mora da se obuče. Ostalo može pričekati.

***

To jutro nekoliko sati kasnije, mogli ste pronaći Paula, muškarca od sinoć kako sjedi u kafiću. U ruci je držao bijeli mobitel i zamišljeno buljio u prolaznike.

Mobitel je bio konektovan na wifi, ali Paul se idalje premišljao i lupkao prstima od stol. U imeniku je već ranije pronašao djevojku ukucano kao 'Anne<3' i površno primjetio je da se često dopisivala s tom djevojkom. Što bi značilo da su bliske i možda bi na neki način preko nje mogao stupiti u kontakt s onom smeđokosom djevojkom.

Nije si ju nikako mogao izbaciti iz glave. Djelovala je tako drugačija, tako uplašena u svoj svojoj ljepoti. Nijedna djevojka ga nije uspjela tako zaludjeti. Samo svojom pojavom.

„Ma ionako nemam što izgubiti..." pomislio je i otpio gutljaj gorke kave kako bi si malo utišao glavobolju. Ušao je u whatsapp, pronašao tu djevojku i otipkao joj jednu kratku poruku.

Hej.

Kao opržen, bacio je mobitel na mali, bijeli stol i čekao. Možda je prošlo svega nekoliko minuta prije odgovora, ali se njemu činilo kao da prolaze sati.

Pa ćao djevojko, bilo je i vrijeme. Sinoć kad se nisi vratila u stan stvarno sam se zabrinula.

Nije želio mnogo muljati nisi se praviti da je ona, pa je jednostavno napisao istinu.

Umm, ovdje nije djevojka kojoj pripada ovaj mobitel.

O čemu ti? Nemoj se zajebavati.

Ovdje je dečko s kojim je ona sinoć provela noć, ostao joj je mobitel.

Penelope, nisam glupa.

„Pa napredujem, sada joj barem znam ime..." veselo je promrmljao sebi u bradu, pokušavajući se izvući iz neugodne situacije.

Na tren je pomislio kako joj ime odgovara. Misteriozno, prelijepo, drugačije. Netipično. Kao i ona.

Nije ovdje Penelope, već dečko s kojim je provela noć. Da ona ima svoj mobitel kod sebe, ne misliš li da bi ti se ranije javila?

Valjda... Kakogod, ja sam Anne J

Ja sam Paul.

A zašto si mi se točno javio, želiš joj vratiti mobitel?

I to, ali me zanima da bi li me možda mogla upoznati s njom. Čini mi se kao stvarno posebna djevojka, a jutros je nisam stigao pitati ni za ime.

Kako ja mogu znati da nisi neki psihopata?

Ne mogu ti dokazati pa predpostavljam da ćeš mi samo morati vjerovati :)

Čekajući odgovor koji nije ubrzo stigao, otpio je još jedan gutljaj kave i zapitao se nešto. Gdje je ona u ovom trenutku. Što li radi?

***