Pepeljuga

IV

„Idemo večeras van?" Anne ju je upitala držeći mobitel na uhu. Pokušavala je ne misliti na to koliko je bila ljubomorna na Penelopu. Iz neobjašnjivog razloga.

„A ne znam, nisam raspoložena ovih dana..." promrmljala je Penelope, dok je sjedila na podu u sobi i pokušavala se smiriti. Ovih dana su je migrene ubijale. Promjena vremena je ozbiljno utjecala na nju.

Uostalom, samo je željela ležati kod kuće i gledati romantične komedije. Kada ih već nema u vlastitom životu.

Otpuhnula je na tu pomisao, te joj je nenadano među misli ušetao onaj zgodni mladić. Iako je od te noći prošlo malo više od tjedan dana, idalje ga se vrlo dobro sjećala.

Što joj se događa?

„Ma hajde, biti će nam odlično! Ići ćemo u onaj novi klub što se nedavno otvorio. Zabaviti ćemo se! Hajde!" neumorno ju je moljakala i otežavala Penelopi da je otvoreno odbije.

„Ma ne da mi se, ali ozbiljno. Glava me ubija. Oprosti, neki drugi put?" nakon toga je Penelope prekinula vezu i bacila svoj novi mobitel što dalje od sebe.

Grizla ju je savjest zbog toga što ju je odbila. Ali što je mogla? Stvarno nije raspoložena ni za disanje, a ne nešto drugo.

Lijeno se premjestila na kauč u dnevni boravak, uzela čašu vina i upalila film Zgodna žena.

„Bože, na što sam ja spala..." promrmljala si je u bradu, te se prepustila opuštanju. Nakon nekog vremena, obuzeo ju je san. Sanjala je misterioznog dečka, kako joj dolazi pod prozor. Skoro kao u filmu.

Za to vrijeme, na drugom kraju grada, obavijena kratkom crnom haljinicom i vrtoglavo visokim štiklama, u klub je ušetala Anne.

Penelopino odbijanje ju je samo još više razljutilo, te je odlučila večeras zaboraviti na sve, ali doslovno sve.

Sjela je za šank i naručila koktel. Atmosfera u klubu je bila odlična. Ljudi su plesali, pili i zabavljali se. Od basa su se tresli zidovi. Anne se njihala u stolici, promatrajući masu i pila svoje piće. Možda malo prebrzo.

U jednom trenutku nedaleko od sebe, za šankom je spazila poznato lice. Ili joj se barem tako učinilo.

„Ma nije moguće..." promrmljala je tražeći mobitel po torbici. Brzo je ušla u whatsapp i u nevjerici buljila u sliku. Dečko za šankom je bio onaj sa fotografije koju joj je na njezin zahtjev poslao.

Crna kosa, brada od tri dana, isti profil, iste konture lica. Nema sumnje. To je bio Paul.

Što sada učiniti?

Na trenutak je ustala da mu priđe, ali se brzo predomislila. Nije mogla biti toliko zla. On se ozbiljno zanimao za Penelopu. Bez obzira na to što je i ona željela nešto tako neobično u životu, nije se imala pravo mješati u to. Ne.

Čvrsto je odlučila da će potisnuti negativne osjećaje prema Penelopi koji su se razvili upravo zbog tog dečka tamo. Pomoći će im da se upoznaju.

Brzo je otipkala poruku i poslala je. Pomalo tužno je promatrala kako se Paulov izraz lica drastično mjenja dok je čitao tu istu poruku.

Želiš li idalje upoznati Penelopu?

Sanjivo je gledala blistavi osmjeh koji mu je zaigrao na licu. Bez sumnje je bio prelijep.

Naravno da bi, kakvo je to pitanje! Zna li ona da smo u kontaktu?

Ne zna ništa, ne brini. Ti samo dođi sutra u 13:00 na glavni trg, može? Ona će biti tu. Nositi će crveni kaput.

Djelovao je tako sretan, tako ispunjen.

Zašto se to njoj nikako ne događa? Zašto ona ne pronađe nekog muškarca u svom životu koji bi se tako zagrijao za nju? Zašto Penelope uvijek mora sve da dobija?!

Znala je da u ovom zadnjem nije bila u pravu. Ona je bila ta koja je uvjek sve dobijala. Ali to si nije željela priznati. I zato da se spriječi u nečem zbog čega će kasnije pokažaliti, munjevito je izašla iz kluba. Što dalje od Paula. Što dalje od pogreške.

Od one šetnje sa Penelope u kojoj se uvjerila da Paul nije nikakav luđak, poslala mu je novu poruku. Nastavili su razgovarati, a ona je sve to prešućivala Penelopi. A sa svakom novom porukom, iznova je shvaćala koliko je on divan dečko i koliko mu se dopala Penelope.

Možemo li se sutra naći na trgu u 13:00h? I obavezno obuci onaj svoj crveni kaput.

Otipkala je poruku čekajući taksi. Odgovor nije stigao. Možda je zaspala. Možda ju je ignorirala. Tko će znati.

***