Bila sam uzrujana, ležala sam na krevetu i razmišljala sam da potražim pomoć ili ne. Hejtera je sve više i neznam kako da ih se riješim. Pričala sam sa Emily, rekla sam joj sva moja mišljenja pa tako da i ne želim živjeti.
Jason je počeo ići na moju stranu, branio me od hejtera i pokušao sprijećiti hejtove no dolazili su sve više, samo je pogoršao stvari. Htjela sam ga upoznati uživo da vidim kakav je zapravo.
Zašto me ljudi mrze? Što sam krivo napravila?! Samo se želim svidjeti ljudima i uklopiti se. Imati prave prijatelje.. Zamislite...upoznate dečka u kojeg se zaljubite i budete zajedno jer se i vi svidjate njemu. Imate najbolje prijatelje koji vas takodjer jako vole. Imate sretan život.e da..baš i ne. Zašto smo rođeni? Da patimo? Nitko ne želi da ga ljudi vrijrđaju, ali zašto onda ti isti ljudi vrijeđaju druge?
Javio mi se Bill.
- Hej. Želiš li da odemo na sladoled? Ili možda u kino? J
- Hej Bill. Žao mije ali nisam baš nešo raspoložena. Drugi put?-
-Okej, može drugi put. Možemo razgovarati o nečemu? -
- Da, naravno. Reci -
- Vidio sam sve ono na twitteru. Žao mi je. Htio sam ti reći da se ne zamaraš jer su to sve ne istine i laži. Ako trebaš bilo što znaš da sam uvijek uz tebe. -
- Znam, hvala ti. Ne obazirem se na njihove glupe komentare. - Naravno da mu nisam mogla reći kako se ustvari osijećam.
Ostavila sam laptop nakon par sati koje sam provela uz njega. Legla sam na krevet u mraku i čegala drugi dan. Kad bi barem sutra svi problemi nestali.
YOU ARE READING
CYBER
Teen Fiction- nasilje se može dogoditi bilo kome od nas i ako se dogodi u pravo vrijeme trebamo potražiti pomoć-
