Love With Kidnapper

Da li je stvarno to to?

Budim se. Mislim da je oko 5 sati ujutro. Spuštene su roletne pa ne mogu znati,a i u ovoliko kući nema sata? Dobro,bar u sobi. Ne osjećam više njegove ruke na mom struku. Razmišljam da li da ustanem?Možda pomisli da bježim. Ma briga me. Polako ustajem i sjedam na krevet. Previše je hladno,a ja samo u majici? Polako stajem na noge i koračam ka ormaru. Parket pod mojim tupim koracima oseća bol i počinje da škripi. Nije ozbiljno. Otvaram ormamr i uzimam neku trenerku,nalazim papuče. Silazim dolje i hvatam se za kvaku,ali uzalud. Zaključano je. Pa,nema mi druge. Ulazim u kuhinju i otvaram frižider. Napravila sam sebi sendvič i sjlea sam na dvosijed,upalila TV. Bila je neka retardirana romantična komedija,ma odvratno.Savila sam se kao malo dijete i legla.

Nakon 2 sata,Martin se budi,silazi u dnevnu.

"Gladna si",rekao je
"Dobro jutro i tebi",uzvratih ne pomjerivši se.
"Jesi li gladna,pitao sam",odvratio je grubo.
"Ne",samo sam rekla

Znam da je tražio nešto po kuhinji,onda se umirio.
Nekoliko sekundi kasnije osjetila sam pokrivač na sebi.

"WHAT THE F...?ZAŠTO ME POKRIVAŠ? NIJE MI HLADNO" razdrala sam se
"Nije tebi,meni je",rekao je
"Pa?? Nema to veze sa mnom? Ja i ti nikad nismo bili mi", rekoh
"Nismo,ali..."prekinuo je.
Legao je iza mene i pokrio nas.
"Padnuću. Nije ovo veliki krevet nego mali dvosjed!Makni se",počela sam se koprcati.
"Ne brini se ti,sve je ok" rekao je,stavljajući ruku oko moga struka i privlačeći me sebi.

"Dobro dupe",dodao je
"Makni se retardu maloumni",opalila sam mu šamar i ustala se
"EJ, ŠTA SAM JA REKAO??" razdrao se iz sveg glasa

Počela sam trčati,u nadi da me neće uhvatiti,ali uzalud.Povukao me prema sebi i stegnuo za vrat.

"NIKAD,INAČE ĆU SVOJ POSAO OBAVITI PRIJE VREMENA",nastavio se drati

Osvrtala sam se oko sebe.Ugledala sam staklenu bocu,uzela je i slomila je njemu o glavu.
Pao je.
Krv je svuda.
Padam na koljena pored njega. Otkucaji srca su slabi,skoro nečujni. Da li je stvarno to to?

Sjutra ili veceras nastavak :)