Nogometna ljubav

#9 Hospital

A ja sam samo pogledala u njega i kleknula.

Kleknula od straha.
"Scott!" viknula sam plačući.

Klećao je na podu sa rukom na trbuhu. Ruka mu je bila puna krvi.

"O moj Bože! Scott!"- plakala sam
"Upomoć! Trebam pomoć! Zašto? Zašto mi se ovo dogodilo? Tko ti je to napravio? Čime?"
"J..j..jass...jassso...jasson."- jedva je govorio.

"Nemoj mi umrijeti molim te. Nesmiješ umrijeti. Jel ti jasno?! Doći će pomoć. Sad sam ih zvala. Izdrži još 5 minuta."

"Sve je u redu. U rukama sam svoje prve ljubavi. Prve osobe koju ću uvijek voljeti. Osobe koju ću zauvijek voljeti. Volim te  Gwen. Gwen David."

"Ne! Nemoj molim te! Scott! Nemoj! Izdrži još malo. Molim te!"- nisam više ništa vidjela koliko su mi oči bile pune suza.

(Nakon 2 dana)

Na vrijeme je bila došla hitna. Scott je u redu. Bio je jak ubod nožem, ali doktori su rekli da mora biti malo duže u bolnici.

Ja isto ležim u krevetu u bolnici. Doktori navodno kažu da sam im morala reći da mi se vrtilo cijeli dan. Kažu da imam nešto ali još ne znaju što. Čekaju nalaze.

A moj tata. On je u redu. Shvatila sam da nije bilo u redu to od mene, ali kad izađemo oboje iz bolnice, Scott će doći kod nas da mogu paziti na njega. Jasona nisu našli. Pretražili su cijeli New York a njega još nema. Navodno je pobjegao iz grada.

"Dobro jutro ljepotice"- čula sam glas pored sebe. Scott je ležao u krevetu pokraj mene.

"Hey"- pozdravila sam ga dosta tiho.
"Jesi li se naspavala?"
"Pa ne baš. Spavala sam samo 3 sata."
"Čekaj. Ti si ovdje u bolnici za stvarno?"
"Pa da hh. Što si ti mislio?"
"Pa da samo ležiš da budeš samnom. Što ti je?"
"Još neznam. Čekaju nalaze."- samo me je tužno pogledao i okrenio glavu i nastavio spavati.

Utorak

Probudila sam se jako rano. Oko 05:40. Uopće neznam što mi je, glava me boli,povraća mi se svakih 5 minuta i nemam snage za ništa. Ali jesti mogu uvijek hh.
Scott je jučer prespavao cijeli dan zbog lijekova koje su mu dali jer mu nije bilo dobro. Tata mi za 5 minuta treba doći u posjet. Ipak, bez tate se ne može.

"Gospođice David imate 2 posjetitelja."- rekla mi je sestrica.
"Dva? Pa trebao je doći samo jedan."
"Znamo ali došao vam je još jedan posjetitelj pa ćete za jednu posjetu imati samo 30 minuta jer mora i drugi doći na red."
"Aha. Dobro. Možete pustiti prvog posjetitelja."

"O dušo moja tako sam se zabrinuo za tebe. Jesi li dobro?"- gledao me je tata uplašeno.
"Naravno. Samo mi se malo vrti. Čekam nalaze."
"Aha.. Došao ti je još jedan posjetitelj."- gledao me je jako čudno,ali sa smiješkom.
"Tko je to?"
"Jane.'
Jane je došla? Jao nemogu vjerovati da se ona pojavila u bolnici. Mislila sam da je neću jako dugo vidjeti.

(Nakon pola sata)

"Dušo ja ti moram sada ići, pa pošto nisam bio na tvom rođendanu mislim da ti trebam dati poklon."- jao dat će mi poklon! Jedva čekam da ga otvorim.
"Izvoli."- dao mi je malu crvenu kutijicu.
"Smiješ ju otvoriti tek kad izađeš iz bolnice. Ni mučkati ju ne smiješ."
"Dobro dobro neću, ne brini."
"Ja ti sada moram ići,ali vidjet ćemo se još."
"Naravno tata. Ćao"

Sada mi je trebala doći Jane,ali uopće nisam imala snage objašnjavati joj kako se sve ovo dogodilo. Ona ništa ovo nije vidjela jer je taj dan mi javila kako će kasniti na rođendan.

Sestrica je taman ušla u sobu da mi javi kako mi treba ući 2. posjetitelj,a ja sam odglumila da spavam.

"Gospođice Haistings gospođica David spava, ali možete ući unutra ako ju baš żelite vidjeti."
"Naravno. Hvala"- čula sam kako razgovaraju o meni. I naravno ona je htjela ući. Cijelo vrijeme sam glumila kako spava dok je ona meni trabunjala nekakve gluposti.

Nakon desetak minuta, čula sam da se ustaje. Mislila sam da ide pa sam škicnula da pogledam. Išla je prema Scottu. Odškrinula je njegov zastor i opet ga vratila kao da ne želi da ju vidim. Ali sam ju mogla čuti.

"Scott mislim da joj trebamo reći."
"Jesi li ti normalna Jane? Sada dok je pod ovakvim stanjem da joj kažem to? Kako te nije sram?"
"Pa došla sam joj u posjet da joj to kažem, mora znati."

Smogla sam snage da se ustanem i odškrinula zastor.
"Što mi trebate reći, a ne smijete?"
"Umm..ovaj.. Jane i ja smo razgovarali kako ti želimo reći koji je poklon što si dobila od tate,ali ja joj govorim da nije u redu."
"Pa da. Slažem se sa njim"- gledali su u mene ozbiljno.

"Ahm. Ali zašto nije dobro da mi to kažete pod ovakvim stanjem?"- pokazala sam na cijelu sebe.

"Zato što.. Reci joj ti Jane."
"Zato što znamo kakva si i znamo da bi dobila srčani da saznaš koji je poklon."
"Da. Baš tako."- izgledaju mi malo sumnjivo. Najvjerovatnije im je tata rekao iliplatio da moraju lagati da ne saznam koji je poklon.

"Dobro. Vjerujem vam. Ali Jane sada smo se vidjele i mislim da bi bilo pravo vrijeme da odeš. Želim biti sama s njim."- rekla sam joj podrugljivo.

"Naravno. Vidimo se Gwen. Brzo ozdravi."- zagrlila me, poljubila i napokon izašla odavde.

"Kako ti je? Jesi li dobro? Jel te boli stomak još uvijek? Jeli ti zaraslo šta?"-smješkala sam mu se.
"Dobro sam da ti iskreno kažem. Zašiven sam i ništa me ne boli. Ali boli će tebe kad te lupim po tom dupetu."- pogledao me, skočio sa svog kreveta i skočio na mene.

Počela sam vrištati jer me škakljao. Počeo me je ljubiti.

Prvo mi je poljubio usne. Pregledali smo si unutarnje organe. Onda mi je strastveno poljubio obraz,spuštao se do čeljusti, poljubio me u vrat,zagrizao ga i napravio mi ljubavni ugriz. Spustio mi je dio bolničke haljine, i naramenicu od grudnjaka. Poljubio mi je rame. I naravno ja glupa obukla prednji grudnjak. Zatvorila sam oči. Kada sam ih otvorila vidjela sam da sam samo u grudnjaku i gaćicama. Otkopčao mi je grudnjak, a on se samo raširio i imao je na raspolaganju moje obje grudi. Poljubio me je između njih. Spuštao se polako. Poljubio mi je zadnji dio rebra, stomak,pupak, malo iznad moje ženstvenosti. Polako je ljubio maternicu i spuštao mi gaćice. Došli smo i do toga.

"Gospođice David ja ovdje vidim puno problema. Moramo pregledati."- glumio je ginekolga i poljubio ju. Uzdahnula sam, a cijelo tijelo mi se naježilo i zgvrčilo.

Trajalo je savršenih, strastvenih 20 minuta. Onda se vratio do mene i zagnjurio svoju muškost u moju ženstvenost. Viknula sam. Išao je polako. I sve brže i brže. Čula sam kako škripi krevet. Mislila sam da svi čuju. Ali bilo me briga. Ja uživam.

Ubrzo smo završili. Bilo je predivno. Bili smo toliko znojni i uzdihani. Čuli smo lupanje po vratima, ali smo glumili da spavamo. Samo sam mu tiho šapnula da ga volim, a on mi to uzvrati poljupcem.

Kad odjednom...