Nogometna ljubav

#10 Old love

Kad odjednom...

"Šta si to napravila?"- gledala me jedva. Krasno. Sad se sjetila doći ovdje u bolnicu dok smo još zbliženi.

"O čemu ti?"- gledala sam ju jako čudno dok je Scott još bio na meni.

"Jel se jebeš? Uživaj jer više nećeš."- odjednom je izvadila nož.

"Mama! Što će ti nož?!"
"Jel to taj koji te napao? Ubit ću ga!"
"Ne! Nije! Ovo mi je dečko! I nećeš nikoga ubiti jer nisi marila za mene nikada, a bome nećeš ni sad!"- došli su doktori i vidjeli ju sa nožem tako da su zvali zaštitare. I tako su nas tri doktora i mama gledali jedno na drugome. Onda je došao i tata.

Svi su nas gledali. A on se nije usudio izvući.

"Što vi čekate? Nećemo vas valjda vi izvlačit?"- gledao nas je tata ljutito.

"Čekamo da izađete?"- rekao je Scott sa čuđenjem. Izašli su, a mi smo se nekako izvukli i legao je krevet pokraj mene.

Ponovno su ušli, ali je smjeo samo jedan po jedan. Prvo je ušao tata i očitao nam bukvicu kako možemo zatrudniti i te gluposti. Ali nismo ga baš slušali.

Mama nije smjela ući jer su je izbacili zbog noža. A doktori su me premještali u drugu sobu. Čak i na drugi kat. Mislim da im je tata rekao neke gluposti samo da nas razdvoje.

A ja sam upoznala nove prijatelje. Zove se prazna soba i televizija. I tako sam provodila dane. Sama.

(Nakon 2 dana)

Probudila sam se u 4 ujutro jer su mi davali nekakve ljekove. Uopće mi nije dobro. Jako mi je muka i ne znam što mi se događa. Jel to možda ljubav? Možda zato jer mi fali? Nadam se da je samo ljubav, a ne nešto ozbiljnije.

Čula sam galamu u hodniku. Nekakvo vrištanje. Kao da se netko porađa. I onda sam shvatila. Ja sam na odjelu spolnih problema. Isuse što ako imam AIDS? Poslije sam čula kucanje na vratima. Bila je mama. Sasvim trijezna. Čudno sam ju gledala jer ju nikada nisam vidjela trijeznu.

"Što trebaš?"- rekla sam joj ljutito
"Moramo razgovarati ljubavi."- gledala me smireno i sa smješkom.
"Dobro."- shvatila sam da stvarno želi razgovarati pa sam prihvatila to.

"Želim se promijeniti."
"Kako? Ajde reci kako? Nakon 10 godina pijanstva želiš postati trijezna i dobra i uzorna majka? Stvarno? Tek sad?"- nisam se mogla suzdržati.

"Već 2 dana idem na odvikavanje. I jako mi pomaže. I već tjedan dana se viđam sa jednim muškarcem i mislim da mi se počinje sviđati."

"Ne zanima me. Ne živimo svejedno više zajedno. Tako da možeš odmah otići."- pogledala me je sa suzama u očima. Vidjela sam da se želi promijeniti i sve, ali jednostavno sam joj morala reći sve što mi je smetalo.

"Gwen. Oduvijek sam bila loša majka. Otkad si se rodila nisam marila za tebe. I žao mi je. Stvarno. Jako mi je žao. I svaki dan sam tražila prave riječi kako da ti se iskupim. I pila sam. Ali nikada se nisi pitala zašto. Pijem otkad si se rodila. Zato što sam bila nezadovoljna. I ogorčena. Jer sam zatrudnila u tvojim godinama. I nisam htjela zadržati dijete. Ali morala sam. Jer su me uvijek tjerali na to. I počela sam piti jer te nisam htjela. Nikada te nisam htjela. Prve tvoje mjesece sam provodila u zatvoru. Ali misliš li da se ja ponosim sa time? Ne. Ne ponosim. Jer najljepše tvoje trenutke nisam mogla vidjeti. Sa tvoje 2 godine sam izašla iz zatvora i vidjela sam kako si divno dijete. I otada sam počela voljeti te. Ne ponosim se ni time. Time što te nisam pazila i primjećivala 2 godine. Ali sada te volim. Svim srcem. I zbog tebe sam se promijenila. I uspijevam. Ali ne razumijem dalje zašto ne shvaćaš kako je težak moj život. Imati ćeš jednoga dana i ti takav. Pa ćeš shvatiti da sam bila u pravu. A sada idem. Malo razmišljaj o tome što sam ti rekla."- nježno me je poljubila u čelo i šapnula mi:"Volim te."

U tom međuvremenu, ušli su doktori.

"Dobar dan gospođice David. Kako se osjećate?"
"Dobro sam. Malo mi je muka, ali sam dobro."
"Imamo dobre i loše vijesti."
"Koja je dobra?"- pitala sam ih sa neugodnim smješkom.
"Čujte. Vama to može biti i dobra ili loša vijest."
"Što je to? Da kažete više?"
"Gospođice David, otkrili smo što vam je."
"I? Što mi je?"- gledala sam ga zbunjeno

"Vi...