Tako si prepreden;
Moji prsti imaju grozne nokte
Svejedno tvoja koža
Nije nimalo glatka
Nimalo topla
Cijelo vrijeme me
Trgaš, bacaš
I stalno mi lomiš zglobove
(Više ne mogu pomaknuti rame)
Ove rešetke
Nimalo ne sliče
Definiciji doma
Koju su me učili
U školi koja ima zidove
K'o cirkus
Stvarno me jako boli glava
I umorna sam jer idem spavati
U 2:06
Umjesto u 12
Koža mi je hladna
Od tvoga stiska
I ne žELIM VIŠE NI RAZMIŠLJATI
ZBOG VAŠIH
KNJIGA SLATKASTIH OMOTA
koje imaju ZNAČENJE
koje me apsolutno ničemu
Ne tjera da živim
Ja sam robot
Trebam pomicati sat unazad
Da nađem vremena
Za sranja koja zapravo
Imaju smisao
Ne razumijem ustajalo
Sjedenje (koje postaje naporno)
Na istom mjestu
Dok slušam
O površini
Kosova Albanije Malte
Litve Letonije Estonije Crne Gore
Zašto
Ne ide mi slijepa karta
I imam pet iz geografije
Samo zato jer prepisujem
Sada moram sjediti
Ispred prazne knjige
Koja je mrtva mrtva
Da bi uspjela
U mrtvoj državi
I dokazivala se
Hodajućim mrtvacima
S podočnjacima,
Torpedom krivog ludila
I praznim očima
Ne mogu ti pokazati
Svoje vrijednosti
Ambicije
Potencijale
SVOJE HORIZONTE
ako tražiš od mene
da se sada odmah
Izgubim u tvojoj
Bestijalnoj definiciji
Pronalaska
Nema me
Ne da mi se
Ne mogu kad me ne zanima
Nisam lijena
Samo mi je važnije
Pronaći nešto
Nešto drugo
Nešto pravo
Psovanje
NIJE PRIMJERENO
Deranje
NIJE PRIMJERENO
Spavanje u tišini tvojih riječi
NIJE PRIMJERENO
A ja itekako znam
A MI itekako znamo
Da si gori od svih nas skupa,
Vreća ničega
Određuješ mi svaki zavoj
Na putu
Svaku cestu
Mrziš svoj smrad
Uspijeh
Ne znači znati matematiku
č ili ć, ije ili je
(Ovo me naučila jedna od po meni rijetkih nastavnica koja zapravo nešto nekoga nauči)
Uspijeh znači
Spoznati samog sebe
ostvariti ravnotežu
I samokontrolu
(Bless u najdraza nastavnice mance)
VOCÊ ESTÁ LENDO
Kaos uma i drhtaji pred smiraj
Poesia( pjesme su napisane spontano bez dodatnog uređivanja i prepravljanja)
