Kaos uma i drhtaji pred smiraj

Opet ista priča (budi tu ali makni se)

Zoveš me samo
Kada si visoko
Tamo pluta odraz
Ničega
Mene

Nikad mi nije jasno
Kako nađeš baš moj glas
Baš moje lice
U magli sitnih sati

Ne mogu objasnit
Sebi
Ni tebi
Da te strah biti ti
Ne mogu ti reć
Ma odjebi sve te tvoje
Pozerske pičke

Ne mogu te uvjerit
U nešto šta sam sebi
Ne možeš priznat
("Jer jednostavno nije tako")

Hej ljubavi bas si lijepo danas izgledala
Znam al prekasno palis
Covjece

Sve ce se dogodit kad bude trebalo
Vjerujem u vrijeme
Iako ti stvarno ne razumiješ
O čemu bi mi pričali
Probudi se iz svojih godina
Nisam dječurlija

Volim te ko pravog prijatelja
Vrijeme nas nakon svake
Gluposti vraća na novi početak
Sve bolji um
Znam da me mozes lijecit
Od monotonije i nostalgije
Samo trebam zvat

Ako me nesto smeta
Onda su to cerekanja
Tvojih kretena
Kada te pozdravim
Volim te
Al nemam vremena
Za ovakvu vrstu žderanja živaca

Uvijek sam ti govorila riječi
Koje su ti se topile po mozgu
Jako je mučno jako je teško
Dopustit samom sebi
Da proživljavaš iste stvari
U približno isto vrijeme
Iznova i iznova i iznova
Znam kolko vrijedim
Moram se trgnut
Ne mogu ovisit o tuđim postupcima
Moja stanja ne mogu
Ne mogu trpit povrijeđenost
Gluposti tih odvratnih skučenih
Umova tipičnih karlovačkih pedera

Ždereš mi živce ždereš
Razjebavas sve kaj sam
Tesko tesko slozila
Budi tu ali makni se