Tinta

Htjela sam biti glazbalo nekome

Crtaš mi bokove
Nevidljive zavoje
Oči su ti tako ostarjele
(Ili mi se samo čini?)
Koliko dugo nisi spavao
Niz lice ti se spuštaju
Crvene kapljice

Prislonio si dlanove
Na kapke mojih očiju
Plutala sam na površini
Vode u rijeci

Moj hram se raspada
Psiha je neprimjetno
Došepala u prazan dio tebe

Budim se
Ispred mene gasiš reflektore
Sunce lijeno gleda moje modrice
Vrtiš objektive
Misliš da mi lijepo stoje
Rane

Oči su mi tako umorne
Mislim da će mi uskoro
Nestati one stare modrice
Vučeš žice iz starog kontrabasa
Iščupao si sve žarulje
Uzeo crveno svjetlo semafora
Viješaš me na žice
Da se stvorim, stvorim
Zašto ne želiš da nestanem

Glava mi odumire
Ne mogu više disati
Preko pluća pleteš mi kaktuse
Oči su ti tako ostarjele
Crvene kapljice spuštaju
Ti se niz obraze

Neću nestati
Sve dok ti žile ne presuše
Ne osjećam se izgubljeno
U svjetlu nesimterije

Znam da fizički nestajem
U ogledalu
Um je već davno ukopan
(Cijelo moje nevidljivo biće)
U tvoje žile

Sada su mi ruke otpale
Mrzio si kontrabase
Misliš da će one stare žice
Zamijeniti moje zglobove

Uzeo si mi ruke s poda
Provukao ih kod izvisjelih
Bedara kontrabasa
Koža ti polako blijedi
Kliznuo si prstima niz
Moje ranjivo zapešće
Mrzio si kontrabase
Ali znao si da
Htjela sam biti glazbalo nekome