Tinta

Nisam retoričko pitanje

Voda lupa o stijenu
Mene bole noge
I kosti i mišići
I mozak i bubrezi
Svaki organ
Svaki dio tijela

Zašto ne osjećam bol
A znam da me boli
I gnječi i stišće pokušava
Iscijediti sklop mozga

Sve je tiho i ja ništa ne čujem
Osjećam se lagano
Iako znam da bi grana
Koju vidim s balkona
Mogla puknuti ako samo
Dišem pored nje

Nebo je veliko
Ne znam gdje stane toliko
Mora
Toliko vode
Gdje stanem ja
I moja sestra
I mama i tata i moja baka
I teta koja spava
Gdje stanemo mi
Gdje stane čovjek

Gdje stane mozak
I moja pitanja
I kako uvijek uspijem
Pronaći odgovor
Iako ne postoji,
Ali ja ga stvorim
Gdje stane razmišljanje
U tako sitan, sitan
Nevidljivi organ

Kako svijet može stati
Na sitnoj kugli
Kako ljudi mogu stati u brojeve
Kako tuga i gnječenje i žalost
Za običnim fizičkim stvorom
Mogu stati u mortalitet

Gdje stane ljubav i volja i želja
Iako znaju da nema mjesta
Kako ja stanem na pozornicu
Gdje stane moja aura

Kako je moguće
Da s mog balkona
Vidim samo svjetla
Zašto ne vidim ljude
Zašto ne čujem glasove
Zašto ne osjećam energije
Zašto vidim samo točke

Vjerojatno ću stvoriti
Odgovor na svako pitanje
Vjerojatno
Vjerojatno

I zašto svakoj bolesti
Dajemo ime
Zašto nas imena preuzimaju
Zašto smo slova
Zašto gubimo sebe
Zašto smo tijelo
Zašto vjerujemo u mjesto
Zašto želimo biti mjesto
Kada smo stanje
Zašto prije svih drugih
Ne volimo i potpuno poštujemo
Nas same?

I zašto se na cestama
Uvijek osjećam beskonačno
Kad kažu da sam samo prah
Znam da sam više od kože
I opeklina
Znam da volim više od pojava
Znam da ću se sjećat energija
Osjećaja iluzija riječi i vibracija

Znam da mogu biti više
Od svega što nisam
Znam da mogu stvoriti
Bezbroj novih verzija sebe
I svaku voljeti svakim
Svojim najmanjim djelićem

Mogu biti nova razina
I pronaći sve odgovore
Bez obzira na vrijeme
I kožu u kojoj se nalazim