Tinta

Mrzim ljubavne pjesme

Udisat ću tvoju prašinu
Koju si pokupio
Po svim slijepim ulicama
Ovog svijeta

Znam da si
Kornjača bez oklopa
Osjećam tvoje rane
Iako ih nikad nisam vidjela
Iako ih nikad nisam dotaknula

Znam da se osjećaš kao
Zaboravljena močvara
Plivam u tebi
Prihvaćam sve što te čini
Odbojnim
Dio sam tebe

Držim te među prstima
Polako postajem ovisna
Ostatci tvoga dima ulaze mi
U pluća

Teško shvaćaš moju logiku
Možda sam tvoja muza
Sagradit ću ti kuću od našeg
Blata

Gledaj me samo kako trunem
Dok sam sama
Gledaj me kako se pretvaram
U suhu klupu s otiscima
Blatnjavih džonova
Gledaj me kako postajem
Ono što jesam
U svojem najvećem sjaju

Gledaj me u jeseni
Gledaj me gledaj me
Shvati me upij me
Iako sam suha suha
Presušena

Tiho mijenjam stanja
Pričam ti o onome
O čemu ni sama ne znam
Učim te da budeš
Bolja verzija sebe
Znam korake
Ali ih ne znam primijeniti
Kod sebe
Gledaj kako se brzo mijenjam
(ličim li uopće na sebe)

Ova močvara me podsjeća
Na tebe
Mrzim ljubavne pjesme
A ti me podsjećaš na njih
Vjerojatno jer udišem tvoju
Prašinu
Duže nego što ja sama primjećujem
Duže nego što ti primjećuješ

Želim biti tvoja muza
Možda već jesam
Pronaći ću se u tvojim
Metaforama
Voliš moja pregažena stanja
Pretvaraš me u sve
Što želim biti

Vjerojatno jer udišeš
Moju prašinu duže
Nego što ti sam primjećuješ
Vjerojatno jer polako shvaćaš
Da se i ja samo osjećam
Kao ti