Ne nadaš se nikome,nisi ničiji izbor,neprimjetna si,nisi nikad imala momka. Dani ti prolaze,a da i ne razmišljaš o tome da li se nekome sviđaš,ležiš u krevet s tom misli.To ti postaje navika,i bude ti lijepo.Ponadaš se kad će naići neko pravi,vrijedan tvoje ljubavi.No,neke stvari su mi se u sekundi promijenile.
Drugarica i ja smo se vraćale kući,zajedno sa njenim momkom.Sa njim je bio njegov drug,kojeg sam poznavala od ranije,imala sam utisak da je ufuran.Ali,stalno smo pričali,šalili se,zasmijavao me je,pričali smo o životu,o svemu što on nosi.Rekla sam mu da nije onakav kako pričaju za njega,da je mnogo fin,opušten,šarmantan,zna kako sa curama,kod njega ne vrijede riječi nego ono što uradiš. Ta noć,voljela bih da se ponovi,sve to ponovo da doživim.
Javio mi se na fb,pozdravljao me,a u svemu tome,svaki dan sam mislila o njemu,ja sam osjećala da sam se zaljubila.Negdje u svemu tome,ja sam vidila zaljubljenost,Sve moje prijateljice sam smarala pričom o njemu, kako je fin, a ja sam u dubini duše osjećala nešto više prema njemu.Sve su govorile da on nije za mene jer ga prati loš glas.Ali, on ima to nešto,taj neki faktor x,koji me je uporno privlačio ka njemu i zbog kojeg mi je on stalno bio u mislima,iako sam znala da od toga nikad neće biti nešto.Razum kaže jedno,srce misli drugo.A razum i srce,nikad ne idu zajedno,to je pogubna kombinacija.Ali,kada nekog voliš,ta osoba nema nikakvu manu.
Kad ga vidim,srce mi zastane.Umrem,pa se rodim ponovo,opet oživim.Cijeli dan sam radosna i sretna jer sam ga vidjela,pričam ko navijena,smijem se ko luda i nadrogirana.Iako znam da nikad nećemo biti zajedno,jer smo dva različita karaktera,ostati će poseban u mom srcu,i neću dati da neko nešto loše kaže o njemu,ne dam na njega.
Nad moje srce nadvila se jedna velika paučina,koju samo on može da skine,samo on može da mi vrati vjeru u pravu ljubav,i da ljubav postoji.Izgubila sam svaku nadu da ću ikad pronaći ljubav svog života.Ali,znam ko može da mi vrati nadu u to.
