Đurđica

10 0 0
                                    

Ljubav ? Što je to ljubav ? Ljubav je kad osobu voliš vise od sebe , kad želiš dati život za nju ili je ljubav samo pusti san ? Bok svima ja sam Ana i imam 15 godina sa samo 10 ustanovili su mi rak na plućima . Ta bolest ima nekoliko faza a jedna od tih je depresija . Kad sam imala samo 14 g upala sam u depersuju kada bih svi moji vršnjaci izlazili i zabavljali se ja bih ostajala kući i gledala serije i čitala knjige . U društvu nisam bila prihvaćena svi bi mi se rugali i ismijavali bi mi se jer sam vukla bocu kisika sa sobom svoj teret, svoj križ i naravno jer sam imala sve petice , bila sam jako talentirana po pitanju glazbe svirala sam klavir . Zar to što smo drugačiji treba bit grijeh ? Ne, ljudi smo iako smo drugačije trebamo se ponositi tim i hodati uzdignute glave makar i sami protiv svih . Imala sam samo jednu prijateljicu i nju sam prestala viđat zbog bolesti jer sam u fazi depresije , ali naravno moja mama , a znate mama kao mama me nagovarala da se družim , da Izlazim i da živim . Poslušala sam je izašla sam na probu klavira s Marijom mojom najboljom i jedinom prijateljicom . Nakon probe sjedila sam zamišljena nad klavirom prišao mi je jadan muškarac jako zgodan i prvi put ga vidim . Sigurno je novi ili je to zato što dugo nisam bila , pa i ne znam pola njih .
Marko: bok ja sam Marko sta tako zamišljeno sjediš nad klavirom
Ja: razmišljam o prolaznosti života
Marko : Tako si lijepa kao cvijet đurđica .
Ja: Đurđica ?
Marko : da zar nikad niste čuli za taj cvijet jako je lijep iz vana , a tako otrovan iz nutra . Kao i VI žene lijepe iz vana , a otrovne iz nutra .
Ja: Volite cvijeće ?
Marko : Da otac mi je bio vltral . Jako je volio cvijeće znao je sve o njima .
Ja: zašto govorite u prošlosti ?
Marko : Zato jer je preminuo .
Ja : Oprostite nisam znala . Moja sućut
Marko: nisi ni mogla znat davno je to bilo.
Ja: od čega je umro?
Marko : imao je rak na plućima
Ja: (rastužila sam se jako vidjelo mi se po ocima ). Žao mi je stvarno
Marko :Zar sam vas rastužio gospođice ?
Ja : ovaj i ja imam rak na plućima . Rak je kao udav steže ti se oko vrata dok te ne ubije , isiše ti sav život iz tebe , ali i svu mladost i sve oko tebe .
Marko : Stvarno mi je žao ja nisam vas htjeo rastužiti . Evo ako želiš dođi .
Ja : sta bi to trebalo bit ?
Marko : grupa za potporu ljudi oboljelih od raka . Osnovao ju je moj tata prije nego što je umro , a sad je vodim ja.
Ja : ne hvala radije ću bit u depresiji nego slušat hrpu kretena koji pričaju svoje jadne priče .
Marko : U redu ako želiš dođi u Nedjelju u 20h na kartici ti sve piše . ( poljubio me u obraz i otišao )
Mama je došla po mene sva sretna misleći da sam bolje nego inače zbog glazbene .
Mama : dušo moja kako je bilo jel ti se svidjelo dali si možda upoznala nekog zgodnog dečka ?
Ja : zapravo da Marka i pozvo me na grupu za podršku ljudima oboljelih od raka pluća .
Mama : lijepo , on ima rak ?
Ja : koliko znam ne , ali njegov tata je imao rak pluća i umro je od toga i Marko je naslijedio grupu .Jel smijem ići ?
Mama : naravno da možeš
Kad smo došli kući otrčala sam u sobu i pošla na fb i već mi je Marko zahtjev poslo i ja sam prihvatila . Malo sam mu gledala slike , pa sam zatim na balkon sjela i pošlačitat knjigu Flaut im our stars  . Moja najdraža knjiga i pročitala sam je jedno 70000 puta. Zapravo i nisam čitala knjigu već sam razmišljala što će biti s mojom mamom kad ja umrem . Znate moja mama je divna osoba radi kao konobarica i voli me jako . Otac nas je napustio kad sam imala 9 godina otišao je radit u Njemačku . Uz oca sam počela svirati klavir kad sam imala samo 4g tata me je vodio na operu i vidjela am tad jednu preljepu ženu za klavirom i rekla sam tati tata kad narastem želim biti pijanistica. Kada je to čuo otrčao je kod cigana i mjenjo auto za klavir. Prva pjesma koju me naučio svirati bila je Blistaj blistaj zvijezdo mala . Rado ga se volim sjećat bio je pošten i marljv čovjek. Imao je lokal on i još jedan kolega su ga držali . Taj lokal je u početku radio savršeno . Moja mama je pekla najbolji burek , a ja najbolje kolače . Uvijek je bilo živo i veselo , cigani bi do zore svirali , ali odjednom lokal je upo u dugove i zato je tata pobjegao u Njemačku . Mama je odplačivala njegove dugove, a čak su joj i kamatari dolazili na vrata i prijetili joj. Bratu je to dosadilo otišao je do njih da se dogovre međutim jedan ga je napao i tako je oj brat u samoobrani ubio čovjeka i završio zatvoru   za mene je moj otac mrtav . Mislim da ga imam pravo prekrižit on je taj koji nas je ostavio, on ni ne zna da sam bolesn i na kraju krajeva zbog njega je moj brat u zatvoru.  Kažu ljudi da je ljudski opraštat , a zašto da oprostim čovjeku koji nas je ostavo bez ičeg ?
Došla je nedjelja 19:30h . Nalazim se trenutno pred ogledalom i isprobavam  sve moguće kombinacije od crnih haljina do zlatnih. HM dali da obućem suknju ili haljinu ili možda traperice ?
Na kraju sam obukla lijepu sivu majicu i crnu suknju .

Ljepa izvana ,a otrovna iz nutra Tempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang