Bio je to Stefan. Njezin bivši dečko.
„Što ti radiš ovdje?" upitala je ljutito.
U tom trenutku Elena je dotrčala do nje i uhvatila se oko njene noge. Stefan je zanijemio sav u šoku, gledao je malo nju pa malo u Elenu
„Nije valjda?" upitao je sav zbunjen „Što nije valjda?" pitala ga je otresito. „koliko ima godina od kako smo se vidjeli zadnji put?" upitao ju je „Misliš koliko je vremena prošlo od kako si me ostavio kao zadnje smeće? Prošlo je tri godine otprilike" bio je šokiran „Jel ona naše dijete?" Melissa se glasno nasmijala „Teta tko je ovaj striček?" podigla ju je u naručje i poljubila u nosić. „To je jedan moj stari prijatelj" pomilovala joj je obraz i okrenula se prema Stefanu „Ti si stvarno postao gluplji od kad smo se zadnji puta vidjeli, i ne ovo nije naše dijete. Ovo je moja nećakinja" on ju je pogledao sa olakšanjem na licu „Ajde, uđi" pozvala ga je unutra „Elena idi k mami, moj prijatelj i ja moramo na samo razgovarati" rekla joj je i poljubila ju u čelo na što je malena potrčala ka svojoj mami u sobu.
Melissa je usmjerila svoj pogled koji je do sada bio na Eleni ka Stefanu, „Ajde uđi, ali idemo u vrt" on je izustio jedno tiho hvala i krenuo za njom zatvorivši polako vrata. Sjeli su na ljuljačku u vrtu i sjedili u tišini dok je ona zapalila cigaretu. Pogledao ju je u čudu „Od kad ti pušiš?" pogledala ga je ledenim pogledom „ima već dvije i pol godine, zašto? Nikad to nisi očekivao od mene, kao što možeš vidjeti. Promijenila sam se" pogledao je u travu tužno.
„Jako mi je žao, za sve sam ja kriv. Da nisam otišao kao zadnje đubre bili bi i danas zajedno. Ovako se samo mogu prisjećati kako nam je lijepo bilo" prekinula ga je „Ma koga ti lažeš? Misliš da sa jednim oprosti možeš ispraviti sve što si učinio? Što si me ostavio kao zadnje smeće? Možda nisam bila lijepa i bila sam punija, ali zar ti je toliko moj izgled bio bitan? Nemoj više raditi budalu od sebe jer si već dovoljno velika budala ispao. Nisi me se sjetio nakon što si me iskoristio ne moraš me se više ni sjećati, otiđi od mene i nemoj se više vračati. Dosta mi je takvih kao što si ti znam ih i previše. A sada mislim da znaš gdje su ti vrata, ili te trebam otpratiti?" bila je ljuta, jako ljuta i zamalo da ga nije ošamarila, ali nije željela mazati ruke sa smećem te mu je samo pokazala rukom na vrata.
Znao je da ga neće saslušati i da je za njega bolje da ode, jer je čuo u kakve je poslove bila upletena, ubila bi ga, tako da je samo ostao tiho i pokupio se što dalje od nje.
Bila je ljuta na sve, na njega, a najviše na sebe jer si je dopustila da ju najveće smeće iz njene prošlosti toliko izživcira. Nije mogla vjerovati da će njega nazvati, ali koliko god da ga mrzila, trenutno joj je trebalo njegovo društvo. Utipkala je njegov broj i nazvala ga, zvonilo je nekoliko trenutaka a onda se javio „Što ti hoćeš?" pitao ju je otresito „Niall nije pravo vrijeme za svađu, dođi kod mene za 10 minuta, imam ono što voliš" odgovorila je „Šališ se, ha?" u nepovjerenju je pitao „Zar ti zvučim kao da se šalim?" pitala je mrtvo hladno „Dobro dolazim za pet minuta" brzo je odgovorio „Uđi kroz stražnji ulaz" prekinula je poziv i odložila mobitel na ljuljačku. Ubrala je jednu crvenu ružu i polako joj je počela kidati trnje, baš kao što su njoj kidali dušu, prije nego ju je prodala đavlu. Za nekoliko trenutaka došao je Niall i sjeo do nje „Da čujem u čemu je problem?" upitao ju je privlačnim glasom, pogledala ga je njemu čudnim pogledom da su mu trnci prošli kroz čitavo tijelo. Nikad to nije doživio i svidjelo mu se, zapravo doživio je to i ranije nekoliko puta ali samo zbog nje. Želio ju je poljubiti, nju, svojeg najvećeg neprijatelja. Nije mu bila prava sestrična, on je posvojen tako da mu to nije bio, ali nije si htio to dopustiti, nije smio.
„Stefan je bio ovdje, ti si mu rekao da sam ovdje?" rekla je ljutito. Problijedio je, Stefan je mrtav, barem je trebao biti. „Znaš moram ti nešto ispričati" rekao je „Pucaj" spremno je čekala odgovor „Stefan je trebao biti mrtav, šef ga je dao ubiti. Pošto si uvijek izvršavala svoje zadatke i prije vremena, i rješavala tuđe smeće, dojmila si mu se i htio je riješiti tvoje, tvoj problem, to jest njega" ostala je u šoku „Puno sam toga propustila otkako sam otišla iz posla" zaključila je „Zašto ja nikad nisam upoznala šefa?" pitala je ljutito „Samo najbolji od najboljih su ga upoznali" rekao je ponosno „Aham" rekla je sarkastično na što su se oboje nasmijali „Mislim da ti ovo treba više nego meni" bacila mu je malenu vrećicu sa bijelim sadržajem „Koliko još imaš?" pitao je znatiželjno „Ne brini ja to ne konzumiram, ali koliko god da treba za prodaju ja nabavim i dobijem višak za sebe, naravno malo ću tebi dati, a ostalo ću prodati za svoj džep, jel dogovoreno?" počela mu se sve više i više sviđati „Dogovoreno mala" rekao je zavodnički na što mu je ona sa smiješkom namignula „Što želiš raditi?" upitala ga je radi reda „Hoćeš iskreno?" nasmiješio joj se. Kimnula je glavom „Ma k vragu i sve, ovo" rekao je i poljubio ju, iznenadila se, a još više se iznenadila kad je shvatila da mu uzvraća poljupce i to strastveno. Odjednom čuli su nečiji glas.........
Što mislite da će se desiti?
ovo je prvi dio nastavka, ujutro ide drugi dio
Hvala vam puno, stvarno puno jer čitate, volim vas puno :*
![](https://img.wattpad.com/cover/70445896-288-k916333.jpg)
YOU ARE READING
Something Unexpected
FanfictionOna je izgubila nadu za život, živjela je samo da preživi. No novi grad, novi ljudi, novi osjećaji i vraćanje starih. Ljudi iz prošlosti i potpuno nove stvari za koje nikad nije mogla vjerovati da su stvarne. Hoće li probuditi nešto u njoj? No on, i...