Trinaesto poglavlje

186 17 2
                                    


  ''SCORPIUSE,SCORPIUSE!!''zaderao se jedan ženski glas,vlasnica toga glasa bila je Leonora,samo se ona znala tako derati,ustvari,Scorpius je znao da se samo ona tako dere osim još profesorice Čarolija,Anthonette Throwbridge. Prenula ga je iz sna,a on je još uvijek bio na onoj prozorskoj dasci od jučer,tamo je i zaspao. ''Leon....ora..''zjevnuo je,a zatim protrljao oči i nastavio''što ti je,daj,jesi normalna?!''Leonora je bila prilično ushićena,pretpostvljao je da donosi dobre vijesti...Frank nije mogao do sada ozdraviti,ali nadao se samo dobrim vijestima,ipak praznici počinju za tjedan dana,tj. imali su još samo ovaj tjedan škole. I bravo,nagurali su im sve moguće testove u 5 dana,idioti..''Riječ je o Franku,čula sam da je došao k svijesti i da valjda više nije u životnoj opasnosti jer su mu dali neki jedan napitak...komplicirana riječ..nisam sigurna,ali boluje od ''nečega'' što će ga pratiti do kraja života,ne znam o čemu je riječ,profesor,tj.njegov tata nije govorio..''Vidjelo se da je dobre volje,Frank nije bio u životnoj opasnosti,ali kakva li je to bolest? Nije valjda nešto ozbiljno..Krenuli su svojim uobičajenim putem prema učionici Čarobnih napitaka,a kad su shvatili da su zakasnili,profesor ih je samo pogledao,nije im zamjerao,naprotiv,čudio se što su uopće došli.
'Dobio sam nalog od ravnateljice da moramo preskočiti gradivo i krenuti sa jednim zahtjevnijim napitkom koji se zove Absconde Lupus.''profesor ih je još uvijek promatrao kao i prvi dan,bilo je očito da je on onaj profesor koji ima svoje miljenike''Zna li netko za što Absconde Lupus služi?''Gloria je digla ruku,Gloria Olliston je dizala ruku samo na satu Čarobnih napitaka,najbolje joj je išao.Slughorn ju je znakovito pogledao,a zatim joj dao riječ''Absconde Lupus je napitak koji ublažava preobrazbu u vukodlaka,to je jedan vrlo zahtjevan napitak,a po mome mišljenju,danas ćemo raditi samo osnove.'' Profesor Slughorn ju je zadovoljno pogledao,pogodila je,a zatim je dodao 5 bodova Gryffindoru. ''Naime,kako velika većina vas bi već trebala znati što je vukodlak,neću ponavljati,ali za one koji ne znaju,imate sažetak u knjizi. Na strani 89 samo prvi blok rađenja,a on zahtijeva više posla od uobičajenog,cijelog napitka. Molim vas da krenete..imate vremena do kraja sata.'' svi su počeli,bio je to dosta zahtijevan napitak,zašto li je dobio nalog ravnateljice za to,no to im je za sada bio najmanji problem.
****
Zvono se oglasilo,svi su u potpisanim bočicama donijeli profesoru napitke,a zatim su otišli. Leonora i Scorpius su hodali uobičajenim,sporim hodom,a zatim su se uputili u hodnik. Začuli su nečije glasove,glasovi su bili pritajeni,ugušeni nekim čudnim šumom,ali ipak nekako razgovjetni. ''Sutra će me netko zamijeniti,moram do Minerve u vezi maloga,zna ona što bi Dumbledore napravio u vezi toga,nadam se da će ga i takvog primiti.'' bio je to jedan osamljen glas koji je pripadao nekom muškarcu,nisu mogli razabrati čiji je,ali očito je to bilo vrlo važno.  

  Opet je dolazio onaj dan kad se ukrcava na vlak. Kada para neočišćuje zrak i kada se čuje hukanje vlaka,ali nije kretao u Hogwarts,odlazio je iz njega. Spremali su se božićni praznici,a Scorpius je još jednom pogledao u Hogwarts prekriven snijegom i ukrašen u duhu Božića. Pozdravio se sa svojom drugim domom,onako znakovito,bez progovaranja iti jedne riječi,samo se osmjehnuo i pomahao mu kao da maše najboljem prijatelju. Brzo je ušao,zapravo je ušao čim je dobro pogledao Hogwarts tako da mu ostane u dobrom sijećanju tijekom božićnih praznika. Pošto je bio odugovlačio s ukrcavanjem,nije bilo puno praznih odjeljaka,samo je promatrao one pune,vidio je neke svoje vršnjake,poput Glorie,Zoe,Ritchiea,Johna,a i nekih starijih,Laurel Jane,Spencer i ostalih. Naposlijetku je i vidio Leonoru,koja nikada nije odugovlačila kako mu čuva mjesto u jednom praznom odjeljku.
"Mislila sam da si se izgubio" to su bile ujedno i prve riječi koje mu je uputila kada je ušao. Scorpius je zatim zatvorio vrata odjeljka i sjeo na suprotnu klupicu "Samo sam htio bolje promotriti Hogwarts..negoo,jučer sam malo razmišljao o svemu što se izdogađalo..čini li ti se da se ovo sve dogodilo namjerno ili tek spontano?" Leonora je vidjela što je htio reći,ali se nije slagala sa njime,ne u potpunosti "Misliš da su svi ti napadi namjerni? Pa gledaj,ono za Kaylin je bila nesreća,pala je sa 100 metara,čudim se što je živa,ali za Franka se slažem s tobom..." odgovorila mu je "Misliš li da netko pokušava onesposobiti gryffindorski tim?" zamišljeno ju je pogledao,a ona mu je odgovorila istim takvim pogledom "Ja bih prije rekla da se netko želi riješiti svjedoka,znaš o čemu govorim. Zato Scorpiuse,čuvaj se." na njene riječi se nekako skamenio,paralizirao,ulila mu je strah u kosti,no on se samo nadao da to nije istina. Ostatak puta su proveli razgovarajući o tome,razgradili su sve što im je bilo na umu,a i jedan drugome pripomogli složiti zadnje dijelove slagaice za koju nisu svjesni da su je gradili,no je i zapravo bilo sve kako se činilo? To neće saznati,ne još.
***
Došli su u London,Scorpius u toj rijeci nasmješenih roditelja nije uspio rabazrati lica svojih. Nikako nije uspjevao naći muškarca blijedo-plave kose i ženu smeđe kose. Nadao se da ga oni vide i da neće kući ići sam,kad je bolje promislio,nikada sam nije išao kući. Tada ga je uhvatila jedna blaža panika,Leonora je,međutim odmah pronašla svoje roditelje. Na mamu je bila metamorfomagus,a tata joj je imao tamno smeđu kosu koja je bila prošarana nekakvim svjetlijim pramenovima. Pogledom je tražio svoje roditelje dok je izlazio,nije ih našao. Na svu sreću,oni su njega našli i zajedno otišli sa perona 9¾. Nažalost,nije se uspio oprostiti sa Leonorom,valjda se nije naljutila.  

Zov prošlosti (dovršeno)Donde viven las historias. Descúbrelo ahora