Zauvijek ✔️

Dan Sedmi - Četvrtak

Stojim ispred ogledala i promatram tetovaže. Prije točno tjedan dana sam ušla u salon za tetovaže i uradila prvu tetovažu. Marko je uskočio u moj život samo tako, neplanski. Za sad, odlično se osjećam. Vrijeme koje provedem s njim, prolazi prebrzo, dok bi ja htjela da traje vječno. Ali uvijek svemu dolazi kraj zar ne?

U mislima me prekida zvuk mog mobitela, i dok pogledam tko je, znam da se moram javiti

- Halo? -

- Halo Elena? Teta je. - govori mi. I odmah primjećujem u njenom glasu da nešto treba.

- Što trebaš teta? - govorim joj bez imalo grižnje savjesti. Teta i njena kćer žive u malom selu pokraj Osijeka. Uvijek je zvala tatu samo kad je nešto trebala, a sada tako i mene zove.

- Ajde nemoj biti takva. Kako si? Ne javljaš se. -

- Dobro sam. Ni ti ne zoveš. - svaki puta kad nazove, uvijek ista stvar.

- Znaš i sama da ne stignem. Neki i rade, znaš. -

- Da..da, znam. - šutimo, čekam da kaže što treba.

- Elena, danas navečer dolazi u Zagreb Ines. - znala sam da je nešto. Ines, s kojom se nikad nisam slagala, a opet sam je morala trpjeti, baš kao i tetku.

- I što bi ja trebala? Javit ću joj se za kavu. -

- Bože djevojko, to ti je sestrična. Primit ćeš ju u stan. Ostaje samo tjedan dana. -

- Ne, ne mogu. Stan mi je premali. Uostalom ne živim sama. - pokušavam se nekako izvući, ali znam da ona ne odustaje lako. Vjerojatno Ines već putuje.

- Da li je to gospođica našla dečka? -

- Ne, prijateljica sa mnom živi. -

- Bilo bi to vrijeme da ga nađeš, nećeš dovijeka biti lijepa. Uostalom imaš novaca, sigurno ti nije mali stan. - znala sam da se ne mogu izvući, i onda sam jednostavno pristala.

- U redu, tetka. - popuštam. Izdržat ću, pa to je samo tjedan dana.

- Tako treba, samo još nas imaš. Moraš nas poštovati. Pošalji Ines porukom adresu, ona će doći taksijem do tebe. -

- Hoću, bok! - pozdravila me i poklopila sam joj prije nego što odluči još nešto odgovoriti.

Javila sam Ines adresu, a zatim nazvala Maju koja danas radi popodnevnu smjenu da imamo društvo tjedan dana. Nakon toga odlazim na tuširanje i kad završim začujem kucanje. Zar je već stigla. Omotam se ručnikom i odlazim otvoriti vrata. Ali pred vratima me dočeka Marko. Kad ga vidim umalo mi padne ručnik na pod.

Dolazi do mene, ljubi me od čega se ja zatresem. Pitam se hoću li se uvijek osjećati tako kad ga vidim.

- Zdravo malena. Trebao bi te češće iznenaditi, ako ćeš me uvijek ovakva dočekati.

- Dogovoreno. - riječ napušta moja usta, što i samu mene iznenadi.

- Predivno mirišeš. - prilazi mi, i miriše mi kosu. Prilazi usnama prema mojem vratu i kreće ga ljubiti. Uzdah ne izda na usnama koliko mi to samo paše. S vrata prelazi na usnice i kreće njih ljubiti. Ovaj put jače nego do sada, snažnije. A moje tijelo još snažnije reagira. Prepuštam mu se u potpunosti.

Počinje me gurati prema sobi ili ja njega vučem dok još uvijek s jednom rukom pridržavam ručnik. Ulazimo u sobu i kad ga zagrlim oko vrata i počinjem ljubiti, nesvjesna sam da mi je ručnik pao.

- Predivna si... - govori dok me gleda golu ispred njega. - Malena... - ne mogu podnijeti taj njegov tamni pogled, stoga mu se bacam oko vrata, dok ga grlim i ljubim, on me podigne svojim rukama da ga obgrlim nogama. Krećem mu skidati majicu, ali nas prekida zvono.

- Ines. - govorim i uzdahnem ljuto.

- Ines? - upita me, te mu objašnjavam. Krećem se oblačiti i kako je zvono i kucanje sve jače, Marko odlazi otvoriti vrata. Oblačim tajice i prvu majicu koju nalazim i krećem prema ulaznim vratima. Taman kako dolazim čujem kako Ines govori.

- Nisam mislila da ću naći ovdje dečka, ali upravo sam promijenila mišljenje. - želudac mi se istog trena okreće naopako. Uvijek je htjela sve moje igračke i stvari, zašto bih sada bilo drugačije.

- Nisam zainteresiran. - govori joj Marko, dok se ja smiješim.

- Ines. - govorim joj u znak pozdrava, a ona odmah dotrči do mene i zagrli me. Baš kao i majka, uvijek se znala dobro ulizivati. Uzvratim zagrljaj jer ipak mi je rod.

- Kako si draga? - upita me.

- Dobro sam, a ti? -

- Odlično, znaš trebao mi je odmor. Sutra je petak, hoćemo u provod? -

- Ne mogu, ja radim. - govorim joj i nadam se da će popustiti.

- A gdje radiš? I zašto radiš navečer, pa imaš novaca. -

- Nije sve u novcu. U jednom klubu. -

- Ja sam planirao ići kod Ele za šank, pa možeš sa mnom. - govori Marko, a sama pomisao nje, s njim na motoru kosa mi se digne. Trebala sam mu prije nego što je došla objasniti kakva je. Ovako on misli da radi nešto dobro.

- Odlično, znači dogovoreno je. - govori Ines smiješeći se gledajući u mene.

- Izgleda da je. - odgovaram, nema mi druge.