Zauvijek ✔️

Dan Trinaesti - Srijeda

Jutros sam konačno došla u svoj stan. Već par dana sam kod Marka. Koliko god mi je lijepo bilo tamo, morala sam doma. Kad sam došla u stan nije bilo nikoga, pa ni dosadne Ines. Našla je nekog lika i sad izlazi s njime. Ako ništa drugo imala sam svoj mir.

Ali moj mir nije dugo trajao. Onog trena kad sam si natočila kavu, u stan je ušla Ines.

- Hej draga. - pozdravila me je kad je ušla.

- Bok Ines. - pogledam je, sretna je, zadovoljna. U bijeloj lepršavoj haljinici i sandalama, izgleda baš lijepo.

- Pa što ima novo? - upita me dok si uzima kavu i sjeda pokraj mene.

- Ništa. -

- Baš ništa? - upita me. Odmahnem glavom.

- Znaš... unatoč svemu, mi smo ipak obitelj. Znam da sam dosadna, ali nemamo nikog drugog. - promotrim je, ima nešto u tim riječima.

- Kupila sam prostor u kojem mi je plan napraviti restoran. - govorim joj.

- Stvarno? Kako divno. - odgovora zamišljeno, pitam se o čemu razmišlja.

- Ti i Marko ste stvarno divan par. -

- Da, a što je s tobom i onim plavokosim? - čim ga spomenem, ona se nasmiješi.

- Malo je ludo, ali mislim da sam zaljubljena. -

- Ne zvuči ludo. - govorim joj, ništa više ne zvuči ludo. Kad si zaljubljen, sve je moguće.

- Obje smo zaljubljene. - govori mi i odjednom zagrli. Nisam navikla na ovakvu Ines. Ova Ines bi mi se mogla i sviđati.

- Možeš ostati u ovom stanu koliko hoćeš. -

- Hvala...hvala ti puno. - skoči sa stolice i opet me grli tako jako da mislim da će me ugušiti.

- Što se to dešava ovdje? - izvučem se iz zagrljaja i ugledam Maju kako nas promatra.

- Zaljubljene smo, Majo! Zaljubljene! - Ines uzvikuje i zagrli Maju. Ne prepoznajem je. Zar ljubav čini to? Promjenu u čovjeku, na bolje.

- Još samo da nam se Maja zaljubi. - govorim, te namigujem Maji.

- To čudo nećete vidjeti. -

- Nikad ne reci nikad, vidi nas. Ines je postala čak podnošljiva. - govorim i smijem se.

- Heeej! - kaže Ines povrijeđenog pogleda. - Al dobro, to je istina. -

Smijeh prevladava prostorijom. Iskren smijeh. Sretne smo.

Uvijek treba vjerovati, u sreću, u ljubav. Ta vjera u to, će nas tjerati prema cilju koji možemo ostvariti. Ono što si zacrtamo u glavi i čemu težimo, od sad vjerujem da se može ostvariti.

Moja vjera je sada potpuno drugačija, nego li je bila prije. Upoznala sam ljubav, sreću, nadu, bolju budućnost. Tuga će uvijek biti u mojem srcu, jedan dio srca rezerviran samo za njih. Ali u mojim očima sada je sreća. Zbog njega.

Ljubav te promijeni. Ljubav je ono prema čemu svi težimo, prema čemu trebamo svi težiti. Cilj je voljeti, i biti voljen. A ja sam oboje dostigla.

- Što si ti tako zamišljena? - čujem njegov glas. Marko stoji pokraj mene i promatra me. Nisam ga primijetila kad je došao.

- Zbog tebe. - odgovara mi poljupcem. Uzima me za ruku i vodi me u sobu...