Fight

Part 2

Lea P.O.V.

Marko ne odustaje. Odlučim kako ću se malo pozabaviti njime kako bi vidio što se točno dogodi kada se neće maknuti od mene. Primim ga za majcu i povučem na podij kako bismo zaplesali.

"Ja sam mislio da ti ne plešeš s dečkima."

"I ne plešem, ali sada ću napravit iznimku jer ti moram reći da me ostaviš na miru", gledam ga ozbiljno. "Znaš li zašto su svi pitali da li se mi znamo? "

"Ne. Zašto?"

"Zato jer su oni moje jedino društvo, uključujući onu curu koja te je sprječila da mi pomogneš i donijela ti led", promatram ga kako bih se uvjerila da me sluša. "Zato jer ja ne puštam nikoga u svoje društvo, a to što si ti danas tu s nama ne mjenja ništa", približim mu se još za korak. "Jer, ako te idući put vidim ili pokušaš nešto sa mnom, nastradat ćeš", nagnula sam se prema njegovom uhu i šapnula: "Ovo ti je prvi i zadnji put da plešeš sa mnom i da si blizu mene."

Osjetim kako mi vibrira mobitel, pa se javim. "Hej, možeš li malo pričekati da izađem van? "

"Naravno."

Provlačim se kroz masu tijela sve do izlaza. "Evo vani sam", naslanjam se na zid pored ulaza. "Zašto me zoveš ovako kasno? Nikada to ne radiš."

"Zovem te jer sutra imaš borbu i neke stvari su se promjenile."

"Kako misliš da su se promjenile stvari? Misliš na drugo vrijeme ili neki drugi dan ili neku drugu curu?"

"Ne", odgovara ozbiljno. "Borba je protiv nekog novog lika."

"Kako misliš protiv nekog novog lika?"

"Tako kako sam rekao. Gle, ako ćeš se s njime tući i pobijediti, to može puno značiti ako misliš nastaviti s ovime."

"Kako misliš i dalje?"

"Pa tvoje prijateljice nisu baš zadovoljne time."

"Gle, one meni jesu najbolje prijateljice, ali one mi nemogu zabraniti da se bavim time", duboko udahnem kako bih se smirila. "Kada je onda sutra borba i s kim ću se boriti? "

"U deset. Danas taj lik ima borbu, pa ga idi vidi, ako hoćeš, kako bi se mogla pripremiti za sutra."

"Da, može. Možeš li samo otići uzeti moje stvari da se presvučem jer sam u haljini? I uzmi mi stvari za teretanu jer se moram ispuhati na nečemu. Znaš dobro što se dogodilo prošli put kad sam došla u haljini", kažem mu, prisjećajući se kako su sve cure bile ljubomorne na mene, a svi dečki su me pokušali osvojiti. Kada me je jedan pokušao poljubiti, slomila sam mu nos i ruku, pa su se ostali smirili. "Sada stvarno ne želim imati probleme", nadodajem.

"Nema problema, samo mi reci koje točno stvari ću ti uzeti. Ali mi nije jasno zašto uopće ideš u teretanu kada znaš da će borba biti kasno gotova, a ti ćeš tamo biti sigurno više od dva sata."

"Jednostavno moram. Brat me podsjetio što sam napravila pred dvije godine i mislila sam onda otići u teretanu, ali su me cure pozvale van", nakratko zatvorim oči. "Ali nemogu izdržati. K tome, sutra je druga godišnjica, a još je i borba. Znaš da taj dan sam uvijek u teretani, ali sada ne mogu", otvorim oči, gledajući ulične svjetiljke. "Pposlat ću ti slike stvari koje trebaš uzeti."

"Ako treba, pomaknut ću za neki drugi dan."

"Ne, ne treba mogu ja to izdržati."

"Ne, ne", protivi se. "Bolje da pomaknem jer jedino Jasmin i ja znamo kako izgledaš taj dan i što si radiš. To nije normalno, Lea. A ako ti sada dopustim borbu s tim tipom sutra, možeš ju izgubiti jer će ti se stalno prošlost vraćati, a ja ne mogu dopustiti da ti se nešto dogodi na taj dan", glas mu je tiši, ali pun borbe kako bi me uvjerio u svoje riječi. "Ne mogu dopustiti da ti se dogodi nešto dan na koji si zamalo umrla, Lea", čujem ga kako uzima dah. "Postoji mogućnost da ćeš ponovno umrijeti iznutra jer znaš da nema odustajanja, a ako odustaneš, izgubit ćeš sve za što si se trudila."