Fight

Part 1 "Povratak u prošlost"

----------------------------------------

Lea P.O.V.

"Lea", brat me doziva. "Čuješ li me uopće?"
"Oprosti Jasmine, samo sam se malo zamislila."
"Zašto?" pita me na onaj svoj monotoni način. "Zbog škole?"
"Naravno da ne", pogledam ga kao da govori gluposti. "Ovdje smo već dvije godinu, naviknula sam se na školu i našla sam si prijateljice, ali jednostavno mi nedostaju roditelji. Znaš da nas zbog posla ne mogu posjetiti, a mi ne možemo zbog svega što mi se dogodilo jer... da sretnem ponovno nekoga iz osnovne, ponovno bih učinila glupost."
"Ne razumijem te."
"Stvarno se usudiš pitati zašto, a ja sam skoro umrla da me nisi spasio i, kako godine prolaze, poželim da si me barem ostavio da umrem."
Jasmin se namrštio, što nikada ne radi, a onda me povukao u čvrsti zagrljaj. "Da to nikad više nisi rekla", osjetila mu se tuga u glasu. "U redu?"
"Zašto?" odmaknem ga od sebe kako bih ga pogledala. "Ja se ne kajem što sam to učinila, a znaš zašto? Jer sam htjela umrijeti, ali nisam jer si me ti spasio. Sjećaš li se što si mi rekao kada si me pronašao?"
Jasmin kimne. "Obećao sam ti, ako preživiš, da ćemo se odseliti u drugi dio grada i ti ćeš započeti normalan život bez svih onih koji su te doveli do tog stanja."
"I kakav mi je život?" ramena mi klonu dok počnem s nabrajanjem. "Tučem se na uličnim borbama, idem u klubove i k tome se oblačim droljasto čisto zato jer MOGU. Iako su mi svi govorili da sam ružna, znam da ustvari nisam. Ali vidiš", gledam u stranu, "kada mi se god netko od dečki približi, ošamarim ga jer im više ne vjerujem. U školi se ponašam k'o dobra cura, a ustvari nisam dobra. Sve što mi se dogodilo znate samo ti i moje prijateljice."
Jasmin me, iz vedra neba, prstima pritisne za vrh nosa. "Zaboravi na taj dio svoje prošlosti kada si se pokušala ubiti. To nitko ne zna i neće saznati jer se ne vidi zbog tetovaže."
Samo sam kimnula glavom, potvrđujući mu da je u pravu.
"Nikad te nisam pitao zašto baš ta tetovaža?"
Prstima prelazim preko tetovaže sidra na lijevom zapešću. Ispod njega su četiri male, ali značajne riječi: I refuse to sink. I dalje izbjegavam bratov pogled. "Zato jer, nakon svega što mi se dogodilo, ovog puta neću odustati. Imam tebe, svoje prijateljice, boks, ples i nogomet da me spase od utapanja."
Čini se kako je to dovoljno da ga smiri jer ustaje i odlazi prema svojoj sobi. "Mobitel ti svijetli."
"Hvala", doviknem za njim i pogledam si zaslon mobitela. Na slici dolaznog poziva smo Tamara i ja. "Ej curo!"
"Ej!" veselo mi odgovara. "Mi idemo u klub, pa te zovem da vidim hoćeš li ići s nama."
"Naravno. Kada idemo tako da se znam spremiti?"
"Za nekih sat vremena."
"OK", kimam glavom iako me ne vidi. "Tko sve ide?"
"Ti, ja, Karmen, Nikola, Teo i neki njihov prijatelj koji se ponovno doselio k njima."
"Dobro, ali znaš da mi nije drago što ide neki dečko koji nije dio stalne ekipe."
"Znam, rekla sam Teu, ali znaš kako smo se posvađali jer sam mu odbila biti cura. On me je samo pitao zbog izazova, jer znaš da ni ja ni on ne želimo vezu, a sad se ljuti na mene zato jer sam ga odbila."
"Znam i oprosti, ali on bi sam trebao znati da ja ne volim novo društvo. Znaš zbog kojeg razloga."
"Znam, ali jednostavno ne želi nikoga slušati."
"OK, onda ću ja to riješiti i još nešto, ne mogu dugo biti jer sutra imam trening, onda utakmicu, pa idem na borbu."
"Znaš, ne sviđa mi se da je tako svaki dan."
"Ne razumijem."
"O, razumiješ ti. Mislim na školu, pa trening, pa ili utakmica ili borba ili oboje, pa ideš u klub."
"Gle Tamara, bumo razgovarale sutra. Sad se idem spremati."
"OK, vidimo se."
Uzela sam crne čipkaste gaćice i isti grudnjak, te se otišla na brzinu istuširati. Obukla sam plavu haljinu, srebrne štikle i torbicu, a kosu sam posušila i speglala. Šminka je bila jednostavna: puder, maskara, ruž neutralne boje i smokey eyes.