Moja sex-mašina||h.s¨2016¨**Završena**

Kraj.

-Takovolim hodati po gradu. Sama, sa slušalicama i naočarama. Naravno i moj fotoaparat je tu. I ako u ovom gradu živim skoro devetnaest godina, i slikala sam skoro svaku njegovu blagodat, uvijek sam nalazila neke sitnice za fotografisanje. London. Svaki njegov ćošak je za divljenje. Povukla sam naočare sa očiju kada sam ugledala dva goluba na naslanjaču klupe. Bili su kao momak i djevojka. Izgledali su tako zaljubljeno. Njihovi kljunovi kao da su se sastavljali u poljupce i ako to nije bilo moguće. Izvadila sam slušalice iz ušiju i uključila svoj fotoaparat. Čučnula sam na pod nedaleko od klupe i pripremala se da ih fotografišem. I učinila sam to. Pogledala sam prelijepu sliku. Izgledali su tako zaljubljeno. Divila sam se toj slici i ako sam ih uživo imala ispred sebe.

"Nisu li prelijepi?" okrenem se te ugledam dečka kako sa divljenjem gleda u golubove. Čim je pogled preusmjerio na mene mogla sam primjetiti te presavršene zelene oči, koje su proučavale moje.

"Da, divni su." kažem te zapazim njegov osmijeh. Tako je lijep.

"Ja sam Harry." pruža mi ruku te ju rado prihvatam svojom.

"Kathetine." mislim da se zacrvenim kada moju ruku primakne svojim usnama. Otisne poljubac na nju zbog čega se stresem.

"Tako prelijepo ime, tako prelijepa djevojka." odzvanjalo mi je u ušima te njegoe riječi.

"Tako brižan dečko." nisam mogla odoliti a da to ne kažem. Osmijeh ne napušta njegovo lice kao ni moje. Gledamo se tako, dugo dugo. Imala sam želju da ga fotografišem. Toliko sam željela to savršenstvo imati na slici, negdje u svojoj kući okačenu, ili sakrivenu u svom novčaniku.

"Da li te mogu fotografisati?" zbuni se ali opet nasmije.

"Ako želiš..." nasmije se.

"Ako možeš sjesti na klupu ali da ih ne uplašiš." pokažem mu na klupu i golubove te on klimne glavom.

"Pokušat ću." pođe sjesti ali jako sporo.

Tek sada primjetim njegovu bijelu košulju sa crnom kravatom, njegov crni sako i crne pantole, njegovu aktovku koju stavlja na pod pored klupe. Tako je savršen. Sigurna sam da bih ga ovakvog mogla gledati čitav život.

Uspije sjesti pokraj golubova, te stavi ruku na naslonjač i gleda u njih. Izgleda tako savršeno. Njegove crte lica su tako lijepe. Njegova nekako kovrdžava kosa se svezana u repić. Izgleda tako privlačno...

"Ostani tako." uzmem svoj fotoaparat i opet čučnem. Opalim fotografiju kada nađem najljepšu poziciju. Uspravim se te Harry dođe do mene. Gledam tu prelijepu fotografiju na kojoj je ovaj predivni momak na njoj.-

Gledam tu fotografiju dok smo daleko iznad Londona. Tog savršenog grada u kojem sam ga upoznala. Nikad neću zaboraviti onaj dan. Kada su moje oči ugledale njegove, kada sam ugledala to prelijepo lice... Kako smo se samo upoznali, a kako smo sada zajedno. I dalje je imam. Tu fotografiju za koju me je molio da mu je izradim, ali nisam. Željela sam tu sliku samo za sebe. I danas dan je samo ja imam u svom novčaniku. Harry nema primjerka ove savršene slike, nema je niko.

"Stalno se prisjećam tog dana, znaš?" nasloni glavu na moje rame i zagnjuri glavu u moj vrat. Klimnem glavom kada me proškakilja svojom malenom bradom.

"Volim te, Harry. Najviše na cijelom ovom svijetu, znaš li to?"

"Naravno, ljubavi, a ja tebe još više volim." podigne glavu i gleda me tim zelenim pelijepim očima.

Stavi ruke na moje obraze milujući ih. Spušta ih na moj vrat i privlači me sebi spavajući naše usne strastveno. Kratko se ljubimo te me obgrli oko struka  i ponovo nasloni na mene. Mazim ga po kosi dok mi se njegove kovrdže između prstiju.