Spisateljski trikovi

Stvaranje likova

Danas ćemo ući u stvaranje likova, dio po dio. Bavit ću se raznim dimenzijama likova kako mi padaju na pamet. Ovi moji savjeti su prilično spontani i pokušavam biti pristupačna. Točke po kojima ću govoriti o likovima su tu bez ikakvog određenog rasporeda, nabacujem ih kako ih dolaze.

1. Ime
Unatoč svemu što vam mnogi govore, po mome mišljenju je ime potpuno nebitno.
Zašto? Davanje imena likovima po glavnoj karakteristici je potpuno beznačajno. Koliko često ljudi dobiju imena koja su u oprečnosti s osobnošću te osobe. Npr, ime moga brata znači "smeđi", a on na kraju ima najsvjetliju kosu u obitelji tako da je zapravo plav i jedino što ima smeđe su oči. Ili ime "Dolores". Tko normalan naziva dijete "bol"? Šala, šala.
Jedini način na koji imena postaju zgodna je kad dolazi stranac u vašu priču pa je zgodno Francuza nazvati Laurent ili žensku Monique, ili Engleza John...
Nadalje, ne trudite se da vam imena budu posebno zanimljiva. Zapravo, bolje je ići s uobičajenim, čestim imenima. Autorica Jane Austen je za likove imala Elizabethe, Johnove, Georgeove... Uobičajena imena njenog mjesta i vremena.
I molim vas, koristite imena svoje zemlje. Jednako su lijepa kao i drugih zemalja (iako su meni i ljepša).
Ako stvarate novi svijet može poslužiti izmišljanje novih imena. Nemojte se uspaničiti u tom slučaju. Duboko razmišljanje o jezičnim kvalitetama novog mjesta može dovesti do dobrih imena. A možete ih jednostavno smišljati iz glave, bez pretjeranog promišljanja. Sve je na vama.
Reći ću dokaz da koje je ime lika nije mnogo bitno: je li vam se ikada dogodilo da ste pročitali cijelu knjigu, a niste zapamtili ime glavnih likova? E, onda vam je sve jasno.

2. Izgled
Zapamtite, smišljanje odjeće u većini žanrova i nije pretjerano bitno. Poput tinejdžerskih romana i svih romana u sadašnjosti. Ljudi se presvlače, nećete navoditi sve što lik ima u ormaru. Odjeću opisujte samo u nekoliko slučajeva i ne u detalje. Ne trebamo znati koliko je centimetara skriveni džep u rukavu udaljen od dlana.
1) Kad predstavljate novoga lika pokažite odjećom kako ga drugi lik doživljava. Bitnije je je li odjeća iznosana, prljava ili vjerojatno jeftina nego koje je boje, što piše na njoj. Nekada upravo dezen može biti bitna stavka: ako je netko obožavatelj na primjer Afrike i njene divljine, slika slona može to pokazati. Ili lava.
2) Da pokažete društveni status. Ovo je posebno zgodno u povijesnim romanima. Tu sama boja odjeće može reći mnogo o razlikama među staležima.
3) Posebna prigoda. Pokažite razliku u odnosu na svakodnevicu drugačijom odjećom. Ako bogatašica odlazi na zabavu, njenu odjeću nije potrebno opisivati. Jasno je da je za nju nešto uobičajeno. Ali ako siromašnija djevojka potroši novac s kojim bi se prehranjivala nekoliko dana, ta odjeća zaslužuje opis, zar ne?
4) Prerušavanje. Kod prerušavanja je opis odjeće glavna stvar. Tu odjeća predstavlja cijeli novonastali identitet koji osoba predstavlja.

Ako ste tipovi pisaca koji sve opisuju u tančine, nemojte zanemariti odjeću. U tom slučaju nek vam opisi ne izgledaju ovako: Na zelenoj košulji s dugim rukavima i dvama redovima puceta na prednjoj strani i jednim na dnu rukava...
Ne pišite oglas. Pišite umjetnički tekst. Usput, samo zato što pišem ove savjete ne znači da i sama ne radim ove greške, ali bitnije ih je znati prepoznati nego išta drugo.

3. Karakter.
Ne bojte se stereotipova. Naprotiv, oni mogu biti odličan putokaz u stvaranju likova. Vidjet ćete, dok smišljate radnju likovi će se i ovako i onako izmijeniti. Oživjet će i početi poprimati karakter potpuno svoj. Čak bih rekla da će vam likovi postati više stereotipični što više pokušavate biti originalni.
Uzmite ljude iz svoje okoline kao predloške i dajte im neku posebnu karakteristiku. Na kraju će vam ta posebna karakteristika potpuno izmijeniti lika i učiniti ga drugačijim od osobe kojom je inspirirana.
Neka neki lik bude malo neozbiljan, neki pomalo i preozbiljan, neki idealist, neki pesimist... Nije bitno, važno je da poprime ljudskost, da ih ljudi mogu razumjeti.

4. Volite svoje likove.
Ako nekog od svojih likova ne volite, lik vam nije dovoljno dobro razrađen. Roditelji vole svoju djecu bez obzira koliko pogrešnim putem krenuli. Mogu biti strogi prema svojoj djeci, mogu se razučarati, a da to opet ne prekida bezgraničnu ljubav roditelja prema djetetu. Voljeti svoje likove ne znači slagati se s njegovim djelima, ne znači predstaviti ga u savršenom svjetlu... To znači biti u stanju ući u njegov um, razumjeti ga, shvatiti ono što se skriva ispod površine.
Ne bojte se toga da neki vaš lik neće biti omiljen. I ne treba biti. Ta nismo razdragani ni svim ljudima oko sebe, zašto bismo morali biti s nečijim likovima. Naći će se netko tko će razumjeti vašeg lika i zavoljeti ga. Netko će se prepoznati u njemu.

5. Pišite bilješke i ne žurite.
Ne žurite sa smišljanjem likova. Neka vam uzme dane, tjedne, čak i mjesece. Užinite ih čovječnima, razumnjivima. Prikažite nešto blisko sebi. Ne trčite za idealima poput snažne žene ili muškarca pjesnika. Prikažite ono što vam je blisko. Zašto ne prikazati nježnu dobru djevojku? Možda baš zato što je taj ideal bio glavni ideal u prošlosti sada se uspijete udaljiti i napraviti realnu verziju.
Nagledala sam se romana sa snažnim ženama koje su zapravo samo nepristojne žene koje nemaju nikakvog suosjećanja za druge. Isto sam tako vidjela žene koje su snažne samo izrazito izranjavane, a koje se doživljavaju kao kučke.
Ne trčite za tim. Neka vam glavni junak bude i slab i praznoglav, samo nek bude stvaran i pristupačan.

6. Smislite neku vrstu nadimaka.
Kad krenete pisati primijetit ćete da ćete previše koristiti ime svoga lika, pogotovo kad imate više likova pa je bitno svrnuti pozornost na nekog od likova.
Uzet ću ponovno svoga lika Saggretta za ilustraciju. On je princ, vilenjak, brat, sin... Sve te male uloge mogu koristiti da ga spomenem. Pa da ne bi bilo Saggrett ovo, Saggrett ono, odjednom imam vilenjak ode, princ ustade, muškarac uzdahne...

8. Ljudi nikad ne žive sami.
Svaka osoba ima mnogo ljudi u svome životu i sa svakom od njih ima neku drugu vrstu ponašanja. Drugačije se ponašate s obitelji, drugačije s prijateljima, drugačije s roditeljima. Nek se vidi svaki od tih odnosa.

9. Drugačije sredine.
Unatoč današnjim glupostima i uvjeravanjima da je sve isto i bez razlika, dovoljno je pogledati oko sebe da vidimo da nije tako. Ljudi iz različitih mjesta drugačije govore, drugačije se oblače, drugačije jedu, drugačije se ponašaju.
Ovo ponašanje je glavna karakteristika. Žene se drugačije ponašaju od muškaraca, Splićani od Zadrana, Hrvati od Makedonaca, Slaveni od Germana, Europljani od Azijaca. Vidite kako postoje razlike u manjim cjelinama koje odjenom pokazuju sličnosti iz udaljenijeg pogleda? To prikažite. Kako dvije strane imaju razlike, a onda u odnosu na druge pokazuju svoje sličnosti.

10. Stariji i mlađi.
Omiljena tema u književnosti. I prije i sada. Sukobi svjetova starijih i mlađih. Sukobi generacija. Tako mala stvar, a tako plodonosna.

Ne morate sve ovo upotrijebiti i slijediti. Sve ovisi na što stavite naglasak, što je za vas bitnije. Čemu ćete pridati značenje.

Možda sam nešto propustila, često tako to biva. Ako zatreba i sjetim se nečega, napravit ću još koje poglavlje jer su likovi vrijedni toga. Upravo oni su stupovi cijeloga djela.