Ja I Ljubav Prema Bratu

Noela i Mihael

Kad je teta Hana dovela Nelu (Noelu) kući saznale su da nitko nije doma. U šumi nije bilo signala pa su otišle do ujke Jacka za pomoć ali ni tamo nije nikoga bilo. Nela je izmolila dvije krunice dok joj majka nije rekla da su otac Mihael i ujak Jack u bolnici.
Kad je Noela stigla do bolnice i neobavještena o situaciji kroz prozor je vidjela brata kako leži. Plačući je ušla u bolnicu i molila oca za objašnjenje, kad joj je otac rekao da će biti bolje odahnula je. Nela je u tom trenutku zamolila doktora da vidi svog brata, a s tim kestenjastim očima nije ju mogao odbiti.

Pored bratova kreveta...

Noela kad je ušla počela je plakati, vidjelo se da toj jedanaestogodišnjoj djevojčici nešto važno nedostaje.
Stala je pored kreveta i počela pjevati pjesmu koju su zajedno izmislili.

Nikad neću zaboraviti, nikad neću izgubiti, nikad neću toliko maštati i nikad više neću toliko voljeti kao dijete što sam sada . Ti dani djetinjstva u meni još traju i ta priča koja ne vodi kraju. To srce života što u nama buja. Ta radost kad se sjetimo dana što su nas pratili. Ta želja za putom života.
Sad se i on pridružio. Nikada neću zaboraviti kako se boriti s tugom kao dijete, u želji za sreću drugih duša.
To čarobno doba kao kad u školi učiš osnove ovo su osnove života. Ta radost što nas ispunja, ta želja sreće drugih, taj neugasivi plamen energije. Jer mi smo svi djeca, plamen života. Nikada neću zaboraviti kako se boriti s tugom kao dijete , u želji za sreću drugih duša. Mi nismo roboti i ne činimo sve najbolje a baš zbog tog mi smo zabava koju nitko ne bi htio izgubiti. Mi smo sreća ovoga svijeta, mi činimo svijet uzbudljivim, pa i da hoću ne mogu izgubiti tu djetinjasto lice i veliki osmjeh na njemu poslije ovih stihova.

Kad su zajedno otpjevali pjesmu pričali su sat vremena o sebi i da im je žao zbog mnogih događaja.