Layla Stones
Nježni, jutarnji povjetarac se lagano poigravao sa pramenovima Layline tamne kose. Nije marila, niti su joj smetali zalutali pramenovi njene kose. Njen pogled je bio fokusiran na jednu tačku, a njene misli daleko izvan New Yorka. Bilo je poprilično rano, te se Laylina nježna koža ježila svakim momentom. Zrak je bio svjež, a tišina joj je omogućavala čuti melodije jutarnjeg vjetra.
Prošla noć joj je bila nemirna. Svaki put kada bi uhvatila san, njene vizije joj nisu dale mira. Stalno joj je ponavljala jedna jedina vizija. Kosa, sova i gušter. Razbijala je glavu oko toga cijelu noć, pa sada i jutro, pokušavajući izvući poruku vizije. Bila je skoro potpuno sigurna da ovo nije samo neka tamo vizija. Imala je osjećaj da je ovo mnogo ozbiljnije.
"Bebo, vrijeme je da ustaneš!"-čula je Clod'ov glas kroz zidove, ali se nije pomjerila. Čekala je da uđe u sobu, što je on uskoro i učinio.
"Lay, budna si."-poklonio joj je iskren i pospan osmijeh, pokazujući da se tek sada probudio i da je umoran.
"Da, jesam."-osmijehnula mu se natrag, te ušla u sobu, zatvarajući balkon.
"Doručak je uskoro. Hajde, spremi se."-namignuo joj je, te brzo izletio iz sobe, ostavljajući ju samu. Nakon što je zatvorio vrata, njen osmijeh je nestao. Kao da nije ni postojao.
Protresla je glavom, te iz torbe izvukla plave hlače koje su na mjestima poderane, bijelu majcu, koju je svezala u čvorić, otkrivajući trbuh, a kosu je svezala u visoki, obični rep. Duboko je izdahnula, gledajući se u ogledalo. Nije mogla nastaviti sa svojim ponašanjem. Znala je da bi primjetili i nije se mogla izvlačiti na bolest. Odlučila je maknuti to sa strane i uživati ovaj dan sa njima.

Obula je bijele patike, te brzo pojurila ka kuhinji.
"Jutro!"-njen melodičan glas je ispunio tihu prostoriju.
"Jutro"-svi su joj poklonili svoje iskrene osmijehe, iz kojih je ona jasno mogla isčitati umor.
"Čekali smo te sa doručkom"-Rene ju je uštipnuo za obraz i povukao ka već postavljenom stolu.
"Mogli ste početi bez mene"-sjela je na stolicu, dok su se ostali polako pridruživali.
"Nismo htjeli bez tebe, Lay"-Macy joj je pružila čašu soka od narandže, znajući da joj je taj omiljeni.
"Hvala"-kratko je rekla, te su svi počelu jesti makarone sa sirom. Jenny je bila izvrsna kuharica, pa su se bez riječi doslovno gušili u hrani.
"Pa,"-Macy je zastala na kratko, dok je progutala zalogaj, te nastavila "Za danas sam planirala da idemo u shoping, a onda..."-
"Nema šanse, a-a"-istog momenta kada je rekla shoping, svi su puhnuli. Macy je bila zaluđena shopingom i odjećom. Jednostavno je moralo da joj sve bude savršeno usklađeno. Bila je pravi gnjavator oko toga.
"Uredu onda, predajem se. Vi odlučite."- podigla je ruke u znak predaje, pa se ponovo vratila svom doručku.
"Šta kažete da idemo u bioskop? "-Rene se po prvi put javio. Svi su klimnuli glavama, dajući mu do znanja da pristaju. Layli se bioskop činio najboljim prijedlogom. Iako je jedva čekala ovaj dan da se zabavi i provede vrijeme s njima, nije joj bilo do zabave. Stalno je razmišljala o svome snu i nije se mogla usredotočiti na svoje prijatelje. Osjećala se krivo jer im se ne posvećuje dovoljno.
'Nisu ovo zaslužili, ne mogu ja ovo.'
"To je dobra ideja. Dugo nisam gledala filmove."-Jenny je zadovoljno klimala glavom i više nego oduševljena Rene'ovom idejom. Njen pogled je pao na Laylu, opet je bila zamišljena. Nije ni pipnula svoj doručak. Odjednom se počela osjećati loše. Pomislila je da joj se ne sviđa obrok.
"Lay, zar ti se ne sviđa?"- Layla je odmah podigla svoju glavu. Svi pogledi su opet bili na njoj.
"Layla, jesi li dobro? Odsutna si sve vrijeme, još od prošle noći. Je li se nešto desilo na putu kući?"- Andre ju je upitao, gledajući ju vrlo duboko. Osjećala se kao da ju gleda u dušu. Uvijek je bio zaštitnički nastrojen prema svima. Bio je najstariji od njih. Međusobno su se smatrali porodicom.
"Dobro sam, stvarno. Sviđa mi se Jenny, naravno. Nemoj to da te brine, izvrsna si kuharica. Samo se ne osjećam dobro."- nekako je pokušala da popravi situaciju i da se izvuče, dok joj osjećaj krivnje sve više rastao. Osjećala se toliko loše što im laže. Jedina utjeha joj je bila da to radi za njihovo dobro.
"Onda ćemo ostati kući i zabavljati se zajedno"- Clod je predložio. Naravno da joj nisu povjerovali, ali nisu ju htjeli zamarati. Vjerovali su da će im reći kada bude spremna.
"Nema šanse. Napokon smo našli vremena zajedno, bez posla, a vi želite da ih potraćite na sjedenje u kući? Ne, neću dozvoliti da ostanete zbog mene. "- Layla se usprotivila. Nije se željela osjećati još gore, a znala je da hoće ako ostanu zbog nje. Dovoljan joj je bio već postojeći.
"Nećemo te valjda ostaviti samu, ne"- Macy se ubacila, ustajući sa stolice. Uzela je svoj tanjur i ostale, te ih počela spremati.
"Ne budite smiješni. Ja ću biti uredu. Možda vam se i pridružim kasnije, nikad se ne zna"- namignula im je u šali.
"Uredu onda. Zvat ćemo te stalno, javi nam ako promijeniš mišljenje, vratit ćemo se"- Andre joj se približio i otisnuo poljubac u glavu. Nasmijala se i uzvratila mu poljubac u obraz.
"Mi bi trebali ići. Dok ne počne film, možemo ići u neki park. Ha?"- Clod je predložio, uzimajući svoju traper jaknu u ruke.
"Javi nam ako se predomisliš, Lay"- klimnula je glavom i krenula da ih isprati.
"Uzeti ću svoje stvari i krenuti kući, ključ ću ti ostaviti na uobičajenom mjestu"- Jenny je klimnula glavom i zajedno sa ostalima krenula van.
"Čuvajte se."- mahnula im jei zatvorila vrata za njima. Naravno, mogla je da ode sa njima, i da ne ostavlja ključ, ali željela je da bar malo uredi kuhinju i blagavaonicu, koju su ostavili u neredu. Željela je i skrenuti misli sa svega, pa je upalila neku muziku i krenula u akciju.
Uredu, znam da me nije bilo dugoooo vremena i iskreno se ispričavam svima koji prate ovu priču. Imala sam privatnih problema i veliku blokadu, ali evo me nazad. Nadam se da me niste zaboravili
Hvala svima koji su i koji će nastaviti pratiti moj rad. Znači mi to ljudi, poslije svega. LOVE YA ALL !
OSTAVITE VOTE I KOMENTAR !
Voljela bih znati šta mislite o ovome nastavku...
Uskoro nam dolazi i Harry !! YAYY!!
YOU ARE READING
Vizija Budućnosti
Fanfiction"Vjerujem ti i volim te Layla! Šta je bitnije od toga!?"-mladić u srednjih dvadesetima je vikao na smeđokosu djevojku, pokušavajući nadjačati glasan zvuk oluje u kojoj su stajali. "Ne bi mi trebao vjerovati, to je greška. Ja sam greška. Žao mi je H...
