Ukradeni Prvi Poljubac

»Anđele?

Kellan P.O.V

"Jesi li spreman za večeras?"začuo sam poznati glas iza sebe.

Namrštio sam se. "Čovjek bi pomislio da jedva čekam da ih vidim, a ne da je to trenutak od kojeg se ježim."

Uzdah iza mene mi je rekao koliko su moje riječi teške. Ali tako sam se osjećao. Nisam podnosio moju porodicu. Jednostavno, oni mi ništa dobro nisu donijeli. Očeva konstantna poslovna putovanja i mamine večere na kojima je pokušavala i dalje oslikati oazu sreću u našoj porodici, nadvila je samo oazu tame u mom životu. To je uostalom jedan od najvažnijih razloga zbog kojeg sam sa samo 17 godina otišao kod bake u manji gradić Southampton i tu nastavio svoje školovanje.

"Valjda ćeš onda nekako izdržati."

"I ja se nadam", promrmljao sam.

"I, šta je sa Coleom? Ima li kod njega nešto novo?"

Nesvjesno sam zakolutao očima na spomen moga mlađeg brata. "Izgleda. Mama kaže da želi da se ženi. "

Miller je prasnuo u smijeh. "Stvarno? Za koga?"

Podsmehujuci se, odmahnuo sam licem. "Ne znam ni sam. Mama je morala da primi drugi poziv. Valjda je našao neku..."

"Vidiš", Miller me je potapšao po ramenu, "to ti je znak da i ti treba da pođeš bratovim stopama."

Ja i ženidba? Ni u ludilu.

"Nikad buraz."

Ustao je sa kreveta te krenuo prema kuhinji. Otvorio je frižider, uzimajući pivo. "Znaš što jedva čekam? "

Skupio sam obrve. "Što?"

"Da se ti zaljubiš ", nasmiješio se. "Ne mogu te još uvijek zamisliti takvog i...mislim da će to biti urnebesna situacija."

Prasnuo sam u smijeh, upirući prst u njega. "Možeš samo sanjati buraz. Samo sanjati."

...

Koračao sam prema automobilu, pokušavajući se što prije sakriti od kiše. Čim sam uskočio u toplinu svoga automobila, prstima sam prošao kroz kosu. Skinuo sam svoju vlažnu jaknu, ostavljajući je na sjedište iza. Kvragu više i ovo vrijeme!

Otpuhnuo sam još jednom, pokrecuci automobil. Izašao sam na ulicu, puštajući u pozadini prvu pjesmu koja se našla na radiju. Cee Lo-Fuck you. Baš ono što mi je trenutno bilo potrebno.

Tiho pjevušeći, vozio sam se prema svome stanu kada je najednom ispred mene izletjela...osoba?

Stao sam na kočnicu, jedva dolazeći do daha. Nisam je udario, zar ne? Što god to ispred mene bilo, nisam ga udario?

Izletio sam iz auta, dlan ruke podižući iznad očiju. Djevojka čije su oči bile sakrivene ispod velike crne kapuljače, skupljala je kese i knjige koje su bile razasute po cesti.

"Da li si dobro?" upitao sam je, pokušavajući dobiti jasniji pogled na njezino lice.

"Da li ti izgledam dobro?" svojim pitanjem proparala je zrak oko mene, a nešto poznato u tom glasu zasjeklo je duboko u moja prsa.

"I ti si kriva", raširio sam ruke. "Samo si izletjela pred mene. Čekaj malo, da li si ovo uradila namjerno? Željela si novac od osiguranja ili?"

Počela se glasno smijati. Poput neke luđakinje. "Ti stvarno nisi normalan", okrenula se prema meni, ali njezina sjena koja se nadvijala od kapuljače sada je skrivala čak i njezine usne. Jedino vidljivo bio je pokoji vlažni pramen njezine plave kose. "Vidiš li ti ovdje znak za pješake? "

Tek sada obratio sam pažnju na njezine prste koji su bili usmjereni prema cesti. Kvragu. U pravu je. Još si ti nju pokušao optužiti za nešto. Glasić u meni je povikao.

Pokušao sam nabaciti najbolji osmijeh koji sam imao. "Nebitno. S obzirom da je krivica na meni...Da li ti se nekako mogu odužiti?"

"Da, možeš ", otpuhnula je. Vidio sam kako je skupila sve stvari koje su bile na zemlji te ih privukla sebi na prsa. Okrenula mi je leđa, koračajuci niz cestu. "Umišljeno čudo, idi dođavola", bilo je poslednje što sam čuo od nje.

U redu. Ova cura je zanimljivija nego što sam to mislio.

Daisey P.O.V

"Najljepše moje", topli dah je zagrijao moj vrat. Nedugo zatim, vlažne usne su se spustile na moje rame. "Prekrasna si večeras."

Okrenula sam se prema njemu, stavljajući dlanove na njegove obraze. "Hvala ti, Cole."

Dlanovima sam se spustila niz njegova ramena, koja su bila u grču. "Nervozan si?"

Glasno je otpuhnuo. "Samo da sve ovo sa Kellanom dobro prođe."

Zadrhtala sam na sam pomen njegova imena. Još uvijek nisam bila svjesna zbog čega je tako. Kad god bi neko samo spomenuo njegovo ime...kao da bi stotinu žaruljica bljesnulo u meni.

Znaš ti zašto. Glasić u meni je povikao. On ti je ukrao prvi poljubac.

Oh kvragu. Proklet da je zbog toga!

Odmahnula sam licem, pokušavajući se riješiti takvih misli. "Nemoj toliko misliti o njemu", rekla sam blago, "vidjet ćemo ga večeras i možda na vjenčanju. Znaš da on svakako nikada nije ni dolazio ovdje."

"Mama kaže da ima osjećaj kao da će nam i on sam večeras saopćiti nešto bitno."

"Šta god to bitno bilo, nije toliko bitno da poremeti tvoj svijet. Zar ne?"

"Jedina olakšica mi je što si ti uz mene, Daisey. Da mi je i tebe uzeo..."

"Cole", poprijeko sam ga pogledala.

"Ali to je istina. Kellan je uvijek želio sve ono što je bilo moje. Pa čak i moje omiljene igračke. Sjećaš li se da sam ti rekao kako je moje omiljeno auto bacio sa balkona. Samo zato jer i njemu tata nije kupio isto?"

Zakolutala sam očima, klimajući glavom. "Bili ste djeca, Cole."

"On je vrag, Daisey. Kažem ti to. Ne bi me čudilo da se odjednom sad počne motati oko tebe. Znaš, samo da bi meni naprkosio."

Osjetila sam kako mi crvrnilo udara u obraze. Što bi bilo kada bi Cole saznao da je baš njegov brat taj koji me je prvu imao? Istina, bio je to samo prvi poljubac. Ali ipak je on bio taj.

Moje razmišljanje prekinulo je zvono sa prvog sprata. Cole i ja smo se ukipili osluškujuci zvukove. Poznati muški glas je stigao do mene, šaljuci trnce sve do mojih nožnih prstiju. Kvragu. Što se sa mnom dešava?

Osjetila sam Coleov dlan kako steže moj, a zatim sam se uspravila. Uputila sam mu topli pogled. "Idemo?"

Otpuhnuo je, a zatim se namrštio. "Idemo."

Dok smo silazili niz duge drvene stepenice, moj pogled odluta do crnog kaputa koji je stajao obješen na policu pokraj vrata.

Gdje sam ovaj kaput već vidjela? Kvragu, Daisey. Takvih kaputa je na hiljade, a ti se pitaš gdje si baš ovaj vidjela? Danas definitivno ludim.

Cole i ja smo polahko zakoračili u dnevnu sobu, oboje ostajući začuđeni kada nikoga u njoj nismo zatekli.

"Ma da li ja to dobro vidim? Moj mlađi brat i...anđele?" hrapavi glas je proparao zrak oko nas.