Pocetak

79 7 7
                                    

" Dobar dan , kako mogu pomoci? "

- je bilo moje uobicajeno pitanje za sve ljude koji su posjecivali moju mehanicarsku radnju na kraju naseg grada. Uvjek bi me nasli , u svojim plavim tregerima koji su visili , bjeloj potkosulji i maramom ispod koje se krila moja kratka smeda kosa.

" Zara , kako si? Ovako , odmah da ti kazem , treba mi pomoc da napravim nesto. Jesi zauzeta? "

" Ne , naravno. Odmah cu. "

" Hvala ti , ti si spasitelj. "

- uvjek su moje zelene oci znale za radost kada god bi neko neki posao pomenuo. Bila sam siromasna , a moja mlada sestra je jos uvjek isla u skolu tako da sam se na sve nacine borila da opstane.

" Mislim da ce biti gotovo za nekoliko minuta , ali do tad sacekajte u kaficu preko puta. "

" Naravno. "

- Ah , taj kafic preko puta. Uvjek sam tamo slala moje musterije da cekaju jer je tamo radio moj najbolji prijatelj Kevin. On mi je stvarno izgledao kao brat , ali mislim da sam mu znacila mnogo vise. Medusobno se pomazemo , tako da mi prakticno dode obitelj. Volila sam ga. Stalno se igrao sa mojom sestrom koja je uvjek imala problema sa prijateljima zbog naseg stanja.

" Kevin , musterija. "

" Haha , naravno , to je moja Zara. Sta ima? "

- uvjek je bio fin prema meni cak i za vrijeme srednje skole. Stalno smo bili zajedno , zato su neki mislili da smo par. Bio je visok , zgodan i sve ostalo sto karakterise super momka ali ja nisam osjecala nesto vise osim prijateljstva.

" Kako si? "

" Dobro , kako posao? Nisam odavno bila ovdje zbog posla. "

" Super. Nedostajala si mi. "

" I ti meni. Naravno , ti si mi najbolji prijatelj. "

" Haha , pa da. "

- tako je tekao nas razgovor nakon mjesec dana sto smo se vidjeli. Promjenio se dosta , njegov stil , odjeca , frizura , grada tjela i sve ostalo. Mjenjao se a i ja na neki nacin sam pocela da se mjenjam ne shvatajuci to.

" Promjenio si se? Neki poseban razlog? Djevojka ili tako nesto? "

" Joj , Zara. Uvjek isto pitanje. Ali ovaj put mislim da jesam. "

" Sta? Salis se. "

- malo me je zaboljelo to sto je rekao. Iako je bio samo prijatelj goila sam posebna osjecanja prema njemu koja ni meni samoj nisu bila jasna. Cesto , kada bi nas Ana spajala i govorila da cemo se vjencati , osjecala bih neku cudnu radost ali sam je negirala.

" Zara , imas musteriju. "

" Ah , da vidim. Oprosti , vidimo se. "

" Da , vidimo se. "

- ne znam ni zasto sam razmisljala o tome. Glupa je i sama pomisao da bi mene , jadni mehanicarku , Kevin uzeo za zenu. To sam razmisljala hodajuci prema svojoj radnji. Zima je bila jaka i hladna ali me je moj kaput uspjeo zastititi od toga. Stala sam i ugledala nekog covjeka koji je u kaputu stajao pred radnjom. Noc je , a musterije su rjetke u ta doba. Prisla sam , ali i dalje drzala neku distancu od njega.

" Vece , kako vam mogu pomoci? "

" Vi ste Zara , zar ne? Najstarija kci pokojnog Alex Stone? "

" Da , ja sam. Ali mogu li znati tko ste vi? I kako me znate i mog oca? "

" Sve ce vam biti objasnjeno. Molim vas , podjite s mnom? "

" Ne! Ko ste vi? "

- skoro sam pocela da vicem od bjesa na hladnoj ulici gdje jos niko nije hodao , vec se samo culo lupanje kanti koje su bile preturane od strane zivotinja. Covjek me je samo zbunjeno gledao i pokusava da me zaustavi kako bi nastavio.

" Gospodo Stone , ja sam poznavao vaseg oca Alex , cak i vas i vasu sestru Anu kada ste bile manje. "

" Molim vas , zasto ste ovdje? Je li moj otac imao neki dug prema vama? Ako je , otplatit cu , samo nas ne uznemiravajte. "

" Ne , vas otac nije imao dug prema meni , vec ja prema njemu. "

" Molim? "

" Jos jednom , gospodite Zara , ja vas molim da mi ucinite uslugu i saslusate me. "

" Naravno. "

" Vas otac me je zamolio da se pobrinem za njegove kcerke nakon njegove smrti. Zato vam ja dajem ovaj kljuc , koji je od moje kuce u centru grada. Molim vas tamo se preselite i zivite sretno. To sam htio reci , kuca je vasa. Dovidenja , Zara. "

- u mojoj glavi he bljeskala slika udesa od prije cetri godine. U toj nesreci moj otac Alex i nasa majka Maia su umrli kako bi nas zastitili. Pokusala sam da budem jaka ispred Ane ali cesto sam plakala a da to ne shvatim. Voljela sam ih. Ali sad kljuc , kuca , grad. Razmisljala sam. Moj posao bi bio mnogo boljo tamo , a i Ana bi imala prijatelje. Ali sta je sa Kevinom. Potrcala sam u kafe.

" Kevin , toplu cokoladu , molim? "

" Odmah , Zara. Sta se desilo? "

- razmisljala sam. Ana ili Kevin? Moja odluka je bila jasna. Ani sam zeljela pruziti bolji zivot iako to znaci ostaviti Kevina ovdje.

" Nista bitno. "

- to je ono sto sam izgovorila. Nisam htjela sa sazna da sam otisla tako da sam se spremila i ujutru sa Anom , dok Kevin nije dosao na posao otisla putem do nase nove kuce. Nikad nisam znala ko je bio covjek koji nam je dao kljuceve. Kako je znao oca? Nista mi nije bilo jasno.

" Zara , gdje idemo? "

" Skoro smo tu. Idemo u nasu novu kucu. "

- Ana je imala lose zdravlje uprkost njenom vanjskom duhu i izgledu. Bila je zivahna ali je patila. Patila je i to jako. Ponekad sam zeljela da je njena patnja moja samo da ona bude dobro , ali drzi se. Polahko i sigurno.

" To je ova kuca , zar ne , Zara? To je taj broj? "

" Da , ali ne mogu da vjerujem da je to ta kuca. "

- ispred nas se nalazila ono sto mi zovemo dvorac. Bila je to ogromna kuca koja je imala dva sprata , lijepo uredena i dekorisana basta ispred nje. Unutra ni manje ni vise nije bilo gore. Namjestaj , sudi , sobe , sve je bilo savrseno za nekoga ko se je upravo izvukao iz misije rupe.

" Ana , izlazim samk na sekundu. Idem do prodavnice. "

" Ja cu se raspremiti do tad. Uzmi svoje vrijeme. Vidimo se. "

- kako sam istrcala na ulicu , ne obaziruci se udarila sam u nekoga i zaplela se. Kada sam krenula da padnem povukla sam i njega za sobom.

" Boli... "

Kamu telah mencapai bab terakhir yang dipublikasikan.

⏰ Terakhir diperbarui: Sep 15, 2016 ⏰

Tambahkan cerita ini ke Perpustakaan untuk mendapatkan notifikasi saat ada bab baru!

Because Of You [Book #1]Tempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang