My handsome husband

25.

"I want you. All of you. Your flaws. Your mistakes. Your imperfections. I want you, and only you."

Rose's P.O.V.

Ponovno se smjesti na stolac ispred mene sa ogromnim osmijehom na licu, kojeg nisam vidjela godina na njegovom licu. Ponovno uzme moje ruke u svoje, te na njima prvo ostavi topao poljubac ne prekidajući očni pogled s mnom.

„Kada si saznala?" Upita me kada spusti naše ruke na stol, te radi nevidljive krugove po mojim rukama svojim palčevima. Pogled sa naših ruku prebacim na njegove oči, koje se sjaje srećom.

„Nešto malo prije nego li sam te nazvala." Odgovorim mu uzvraćajući mu osmijeh. „Ne bih mogla tako nešto tajiti od tebe, ne nakon svega." Nadodam iskreno, jer koliko god nas dvoje nemamo dobar odnos ne bih mu smjela kriti nešto veliko poput ovoga.

„Drago mi je čuti to." Polako izvadim svoje ruke uz njegovih kako bih dignula šalicu sa vrućom čokoladom i otpila malo. „Da li, možda, znaš koliko si dugo?" Upita me, „Mislim nije toliko važno, ali volio bih znati." Nadoda, te kada odložim šalicu na stol pogledam ga sa osmijehom i odmahnem glavom.

„Ne znam još. Pa tek sam saznala da sam uopće trudna." Zakikotam se na zadnjem dijelu svoje rečenice, „Ugovorit ću termin kada dođem natrag kod Dylana i javit ću ti dan. U redu?" Naposljetku kažem, te vidim kako lagano mrštenje nađe put na Haydenovim licu te skrene pogled prema svojoj šalici čaja.

„Znači nećeš se vratiti kući." Promumlja više sebi u bradu.

„Žao mi je Hayden, ali rekla sam da ćemo polako ići i sam si se sa time složio." Pogledam prema svojim rukama koje su omotane oko tople šalice što grije moje ruke. „Misliš da ja ne bih htjela otići kući i da se vrati sve na staro, stvarno bih. Ali treba vremena da se moje povjerenje prema tebi vrati na staro." Pogledam prema njemu, na što on klimne glavom shvaćajući me.

„Poštovat ću to," započne smiješeći se lagano ali blistavo. „Znači, vraćamo se na staro, mislim skroz na početak, nadam se da se nećeš ponašati kao i tada." Kaže, dok mu zaigrani osmijeh igra na licu.

Prepoznajem taj osmijeh, „Kako to?" Pogledam ga kroz stisnute oči, očekujući njegov odgovor.

„Kao da su svi ispod tebe, i da si teško za osvojiti." Moje oči se rašire kada začujem njegove riječi, iako sam znala da se šali, nagnem se naprijed i lagano ga udarim po ramenu. Pri čemu se začuje Haydenov glasan smijeh.

„Hayden!" Upozorim ga, „To uopće nije istina. Nisam se ponašala kao-" Započnemo se opravdavati, no prekine me usred moje druge rečenice.

„Kao hladna kraljica?" Nadoda, na što preokrenem očima. „Bila si tako prokleto tvrdoglava, nadam se da neće biti kao tada." Pogledam ga kroz stisnute oči, i odmahnem glavom ali ipak je osmijeh na mojem licu - kao i na njegovom.

„Kao da si ti bio nešto bolji." Preokrene očima, upućujući mu zločesti osmijeh. „Nekada mi se činilo da nisi baš jak na živcima dok smo se prepirali." Pogledam prema svojoj šalici, prisjećajući se vremena kada smo još bili na ratnoj nozi.

„Da, to me je čudilo jer sam inače jako dobrog temperamenta i nije me se dali lako isprovocirati ali kada si ti bila u pitanju nije baš bilo tako i uspijevala si u svemu." Nasloni se na svoj stolac, i prekriži ruke preko prsa. Zapravo, nisam ni znala da imam toliki utjecaj na njegovo ponašanje dok ga nisam bolje upoznala i počeli hodati.

„Baš mi je drago kada imam toliki utjecaj na tebe." Zaigrani se nasmijem, namještajući noge ispod stola kako bi mi bilo sto udobnije te slučajno udarim u Haydenovu nogu. „Oprosti, slučajno je." Ispričam mu se.