ANĐEO SMRTI

Part 2

~Cameron's pov~

Oblaci su se, u ritmu vjera, polako pomicali prema smjeru sjevera.
Čuo sam lagane korake prema svojoj sobi. Brzim pokretima navukao sam zavjese i skočio na krever pokrivši se. Nije bilo teško pogoditi tko je. Laganim koracima Otac je ušao u moju sobu pjevušeći uspavanku koju mi je Majka znala pjevati.
Pogladio me po kosi i prijekornim riječima, znajući da sam budan, rekao: "Opet si gledao dolje?"
Provirio sam ispod podrivača tako da mi je mogao vidjeti samo oči:
-"Samo sam razmišljao."
-"Ti uvijek razmišljaš!?"
Kroz smijeh me je podsijetio da je vrijeme za doručak.
Obukao sam se i sišao u veliku dvoranu. Otišao sam do stola za kojem su sjedili David i John, moji najbolji prijatelji. Raspravljali su o današnjim poslovima i neugodno ušutili kad sam prišao stolu.
-" Stari! Šta ima?"-upitao je John
-" Ništa puno. Kod vas?"- odgovorio sam
-" Uvijek isto hahaha!"- nasmiješili su se, onako lažno ali bar su pokušali.
-" Kako Alex?" - upitali su znajući da ne želim o tome.
-" Isto!"- izgovorio sam to kroz stisnute zube i pomalo zlobno.
" Dobro stari, ne moraš odmah poluditi, samo smo zabrinuti!"- rekao je David mašući rukama u smjeru mog ramena.
Znam da su bili zabrinuti, ali to je bila moja bitka.
-"Već sam vam rekao da nju ostavite meni!"- dovikao sam nedajući im šansu da odgovore te se udaljio. Trebalo mi je vremena. Mog vremena.

~Cameron's past~

-"NE MOZES GA OSTAVITI TU! Ako On sazna poludit će, znaš kakve je planove imao za njega!?!- siktao je Cameronov otac.
-" Ne možeš ga samo tako ostaviti! Što ako ne izdrži? Kako možes biti sigurna da će ga netko pronaći?!?-još uvijek se suprotstavljao Jonny.
-" Johnny dušo, znam da se bojiš, bojim se i ja, ali nemamo drugog izbora. Ne želim da moj jedini sin provede život u okovima tuđih želja. To što smo mi pogriješiti ne mora njemu biti na teret. Znam da Majka gleda, ne brini."- tiho je odgovarala Sarah milujući njegovo lice i držeći malu košaricu u rukama.
-" Ali ako on sazna..."
"Neću dopustiti da moje dijete postane đavao samo zato jer su njegovi otac i majka donijeli krive odluke. Gore će mu biti mnogo bolje nego ovdje, vjeruj mi. A sad bježi, netko dolazi."
Položila je košaru na pod te pokraj nje ostavila kuvertu, koju je prethodno poljubila. Pogledala je prema gore, te jednostavnim riječima, milujući dijete rekla:
-" Dijete moje, znam da će Majka i Otac već smisliti nešto. Ti si moj snažni dječak i vjerujem da ćeš učiniti nešto veliko. Volim te."- žena se kroz plač povukla u gusto granje, a na dijete se spustila čudna svijetlost. I onda sve nestade. Dijeteta više nije bilo, a u pozadini su se i dalje mogli čuti krikovi i plač nesretnih duša...

~ present ~

Nakon što sam jedva pojeo nešto u kantini odlučim se vratiti u svoju sobu. Čim sam ušao zaključao sam vrata da mi prolaznici ne bi smetali. Nisam bio neka osoba za druženje kad nisam bio od volje. Dok sam razmicao zavjese nestašno sunce poigravalo se sa sjenama u kutu moje sobe. Pogled prema dolje bio je gori nego inače, nekako tužniji. Gledao sam s očima punim suza i morao sam otići dolje, prije vremena. Lagano sam se, na prstima, prišuljao do Očeve sobe i posegnuo za ključevima. Taman kad sam mislio da sam uspio osjetio sam nečiju ruku na ramenu. Spuštene glave lagano sam se okrenuo i sram mi nije dao da pogledam gore.
"Gdje si ti to krenuo?"
"Oče znam da nije vrijeme, ali moram otić dolje. Alex je gore nego inače, a ja ne mogu samo sjediti i gledati ju kako pati. Molim te pusti me!" - Molio sam, i to je vjerojatno bio prvi put da molim nekog nešto.

Naravno da me pustio. Otišli smo do velike sobe sa zlatnim vratima ukrašenim izrezbarenim likovima anđela i ljudi. Portal se upalio i ja sam krenuo. Kad sam sišao "dolje" imao sam što vidjeti. Bio je mrak, ali svjetlost u sobi do jasno je ocrtavala njeno lice. Čak je i u snu bila tužna. Sjedio sam dok je spavala odmah do nje, samo je gledajući i pjevajući joj o boljim snovima. Mogao sam vidjeti scenu njenog sna. Sjedila je u nekoj mračnoj prostoriji glavom naslonjena na koljena. Tihi jecaj dolazio je ispod njene duge smeđe kose. Rukom je obrisala suze i pjevušila moju pjesmu. Nisam shvatio kako ju ona zna. To samo Majka pjeva. Smrtnici za to ne znaju. Spavala je još par sati neprestano plačući i jecajući.

---------------------------------------------------------

Ovo je drugi dio. Nadam se da vam se sviđa, ako je ostavite vote i komentar. Hvala ❤