ANĐEO SMRTI

Part 1

~Alex pov~

...true friends stab you in the front...

Činili joj se da ju je tog jutra budilica mrzila. Bila je puno glasnija nego inače, ali i udaljenija tako da je Alex nije mogla izgasiti potezom ruke.

Brzo se ustala, izgasila budilicu i ponovno glavom zaronila u bijele plahte koje su je do maloprije grijale i uspavljivale.

Znala je da se mora dignuti kad tad pa bolje da požuri. Dignula se s uzdahom i otišla u kupaonicu gdje je obavila jutarnju rutinu.
Nije bila tip cure koja se sminka svako jutro.

Korektor joj je bio dovoljan, a maskara rijetka. Vratila se u sobu, otvorila ormar i uzela crveni džemper i crne rasparane hlače i već je tada čula u pozadini lagano ismijavanje.

Otišla je do kuhinje napravila sebi i sestrama doručak uzela pripremljenu torbu, crnu kožnu jaketu i odjurila iz stana. Ispred ulaza je čekala Jasmina, njena životna prijeteljica koja ide s njom u školu.

Krenule su polako komentirajući cure koje su na sebi imale tone šminke, koja se sad pod kišom razlijevala posvuda.

Alex je mislila da je to jadno, ali znala je da su te cure popularnije nego što će ona ikad biti. Ulazak u školu bio je manje glamurozan od tuđih jer je svaki njen pokret pratilo šaputanje i smijanje iz kuta.

Sjela je na svoje uobičajeno mjestu u zadnjem redu i čekala da i ovaj dan završi.

Sati su prolazili u buci profesora. Iako je bila odlična učenica nisu je baš svi voljeli. Imala je svoj stil i svoj način, a nekima se to nije svidjelo. Sat englenskog prošao je kao i svaki, nastavnik nije ni ušao u razred, a Alex je već morala biti na nogama.

Propitivao je gotovo cijeli sat " u svrhu ponavljanja" no svi su znali da je on jedan od onih koji je preziru. Škola je skoro bila gotova i jedva je čekala da se vrati kući svom dragom krevetu.

Zvono se oglasilo i završilo patnju. Nemojte krivo shvatiti, voljela je školu, ali ponekad nije imala snage preživjeti. Doma je išla slušajući Jasminine ljubavne probleme i iskreno nije baš obraćala pozornost. Stigavši kući odjurila je u sobu, presvukla se, pozdravila mamu i otišla u sobu.

Nakon završenog učenja sjela je i otvorila dnevnik. To je bilo njeno jedino utočište. Pisala je i pisala sve ono što joj je palo na pamet ili bilo na duši.

Nije puno pričala s drugima pa joj je on bio jedini prijatelj. Pogledala je na mobitel i nije imala što vidjeti.

Osjetila je suze kako naviru na njene umorne oči. Zaključala se iako je bila sama u kući. Onda se srušila. Cijeli svijet joj se raspadao i sadržavao jedan komadić sebe u svakoj suzi.

Ruke su joj se tresle ali uzela je oštricu čvrsto i povukla u poteza. To joj je bila jedina utjeha. Plakala je još dugo i polako vrištala pazeći da njeni krikovi budu tiši od sata u njenoj sobi. I najgori dio toga je bilo da sutra sve ide ispočetka.

--------------------------*------------------------------

Ovo je prvi dio priče " Anđeo smrti" nadam se da vam se sviđa ❤
Ako nije problem ostavite vote i komentar
Unaprijed hvala ❤