Black Rose

1.Dio

                                                                                              

PET GODINA RANIJE-ARIA POV

Još jedna u nizu selidba zbog očeva posla ,nikad se nismo nigdje dugo zadržavali jer smo zbog oca morali stalno putovati.

Gradić u koji smo se sad doselili bio je malen,svatko je svakog znao i ništa nije moglo ostati skriveno. Nije bilo gužvi niti buke kao u drugim velikim gradovima u kojima sam živjela. Izašla sam iz kuće malo razgledati susjedstvo. Prva kuća koju sam uočila imala je vrt ruža,i to veći broj crnih koje su meni i omiljene jer su dosta rijetke. „Crna Ružo" začula sam u blizini. Pogledala sam odakle dolazi glas i vidjela nekog momka kako mi se približava. „Govoriš to meni?" Upitala sam ga zbunjeno. On se samo nasmijao i počeo gledati okolo. „Ja ne vidim samo tebe ovdje pored mojih crnih ruža" Odgovorio je. „Ja..Samo sam ih promatrala..Nisam ih mislila ukrast." Sigurno misli da sam neka kradljivica. „Nisam ni mislio to,Crna Ružo,koje ti je ime?" Upitao me znatiželjno.

„Sigurno nije Crna Ruža kako si me ti nazvao."

„Nemoj mi reći da ti se nadimak ne sviđa,Crna Ružo. Ja sam inače Adrian,Adrian Bleus."

„Nisam to rekla. Drago mi je inače Adriane,moje ime je Aria,Aria Hastings i sad moram ići,nisam se raspakirala još." Odgovorila sam i krenula prema svojoj kući

. „Lijepo ime Crna Ružo,vidimo se" Samo sam se nasmijala i mahnula mu. Adrian,Adrian Bleus. Čini mi se da je ovo početak nečeg zanimljivog.

Sadašnjost-Aria POV

Opet sam ga sanjala,svaku prokletu noć mi se ušunja u san poput uljeza,nepoželjan i nepozvan. Lagala bih kad bih rekla da ga nijedan dio mene ne voli. Još uvijek je on dio mene koliko god ja to mrzila,srce ne sluša razum,uvijek radi samo. I sad kad sam zaručena za drugog on mi dolazi u misli i snove,ne želim to,želim sanjati Noaha i našu djecu,naše unuke i ako Bog da praunuke. Želim da on bude muškarac mojih snova,ljubav moga života. Adriane što si mi to uradio? Kojom si me čarolijom začarao? Volim te i mrzim u isto vrijeme.

Iz misli me trgnuo zagrljaj mog zaručnika. Onog koji bi trebao cijeli moj svijet,onog koji mi je pomogao kad mi je bilo najpotrebnije. „Jutro najdraža" poljubio me. „Jutro zaručniće" Uzvratila sam mu poljubac.

„Jesi se naspavala?"

„Onako,imala sam ružan san kao i svaku noć dosad" Uzdahnula sam. „Kad ćeš mi napokon reći o čemu sanjaš?"

„Kad bih se bar sjećala,jedino što znam je da je bio ružan san i da ne želim to više sanjat." Morala sam mu lagat,kako da mu kažem da sanjam čovjeka koji mi je na neki način uništio život i kojeg on mrzi najviše na svijetu. „Ajmo se prebacit na neku ljepšu temu,jesi li razmišljala gdje ćemo se vjenčat?"

„Springwood" Bez razmišljanja sam odgovorila,a on se smrknuo. „Zašto tamo?"

„Mislim da bi bilo lijepo da se vjenčamo tamo gdje smo se i upoznali i gdje su nam svi prijatelji,ti ne misliš tako?"

„Jesi sigurna da je zbog toga?"

„Šta bi ti sad to trebalo značit?"

„Ne znam,možda zbog onog narkomana?"

„Taj narkoman ima ime,i nije uopće zbog njega. Za njega nisam čula otkad je otišao na odvikavanje,i briga me za njega,on je moja prošlost,gorka prošlost,a ti si moja sadašnjost i moja budućnost,shvati" Počela sam tiho plakat.

„Nemoj plakati anđele,nisam tako mislio,jednostavno ni sam ne znam zašto sam ga spomenio,možda zato što je jučer izašao iz centra za odvikavanje,pa sam zato mislio,neć.." „Čekaj,uspori,odakle znaš da je izašao i zašto misliš da ja aznam zato?" Prekinila sam ga u rečenici.

„Ja..Ovaj.. Elena me nazvala,tj.tebe je zvala ali sam se ja javio i rekla je.."

„Aham,slušaj me sad pažljivo Noah,ovo ću ti samo jednom reći i neću ponavljat. On je imao i previše šansi kod mene i svaku je zabrljao,pogotovu ovu zadnju kad je digao ruku na mene. Da nije bilo tebe tko zna šta bi bilo sa mnom u ove tri godine koliko smo skupa. Tebe volim,ne njega,za tebe se udajem,ne za njega. Tebi ovo srce pripada,a uskoro će i cijeli moj život. Upamti,ovdje..." pokazala sam mu rukom na srce „ima mjesta samo za tebe." Nisam ni primjetila silne suze dok sam ovo govorila. Noah me bez riječi zagrlio i počeo tješit. Kad bi samo znao da je i on u mom srcu,čak i nakon svega. Nakon ovog govorala sam bila sigurna. I dalje volim Adriana,prema Noahu osjećam samo zahvalnost. Bože kakva sam ja to osoba? Još jače sam zaplakala prisjećajući se naših lijepih trenutaka.

5 godina ranije-Aria POV

„Aria imamo goste,siđi." Vikala mi je mama iz dnevnog boravka. „Evo samo malo mama" Raščešljala sam svoju raščupanu kosu i sišla dolje. Pogled mi je odmah pao na Adriana. „Crna Ružo opet se vidimo" Došao je do mene i đentlmenski mi poljubio ruku. „Vas dvoje se poznajete?" Zbunjeno me upitala mama. Sklonila sam pogled sa njegovih zelenih očiju. „Da,upoznali smo se dok je ona promatrala naš vrt crnih ruža" Odgovorio je on umjesto mene. „Aria,ovo je moja majka Hanna,a ovo je moj brat Theo." Dosad nisam ni primjetila nazočnost drugih osoba. „Drago mi je gđo Bleus,ja sam Aria" Ljubazno sam joj pružila ruku. „Lijepo ime za još ljepšu djevojku,drago mi je Aria ja sam Theo." I on mi je poljubio ruku baš poput Adriana,što znači da su đentlmenski odgojeni. „Pa Aria dušo,shvatila sam da obožavaš ruže" Obratila mi se gđa Hanna. „Da,gđo Bleus,pogotovo crne jer su dosta rijetke i dosad sam ih viđala samo u cvjećarnicama i odmah su mi se svidjele."

„Kad uhvatiš vremena dođi do mene pa ću ti dat sjemenke i uputstva kako se brinit za njih ako hoćeš"

„Naravno,oduvijek sam htjela vrt crnih ruža" Iskreno sam rekla.

„Pa Crna Ružo,jesi se upisala u školu ovdje?" Adrian se umješao u razgovor. „Ummm,nisam,idem online u školu."

„To moramo promjenit,šta kažete gđo Hastings?"

„Moramo razgovarati sa njenim ocem jer ne znamo koliko ćemo dugo ostati ovdje" Čim je to rekla znala sam da od toga neće bit ništa jer je otac još davno rekao kako ne želi bespotrebnu papirologiju oko mog školovanja te da je bolje da pohađam online nastavu.

„Mama zašto jednostavno ne kažeš istinu? Znam da nikad neću ići u pravu školu,već preko interneta. Kako otac kaže ne treba mi još papira i oko toga." Izderala sam se zaboravljajući na goste. „Aria,smiri se,nismo sami. Oprostite,znate moj muž ima takav posao da se stalno moramo seliti i zbog toga ne želimo Ariu upisat u školu jer nema svrhe da ide u istu samo dva ili tri mjeseca koliko budemo u mjestu."

„Naravno Ariu se nikad ništa ne pita,ni želim se stalno sekaljat iz mjesta u mjesta,iz grada u grada. Kao da je čovjeko poput moga oca teško naći posao koji ne zahtjeva seljakanje." Počela sam plakat i samo sam uzela svoje stvari i bez pozdrava istrčala van.