Little Things/ H.S.

Part 1

Avery P.O.V.

"Jesi sigurna?" klimnem glavom, te se sjetim da me ne može vidjeti preko telefona.

"Da,po tisućuti put mama,sigurna sam,a ako sada ne prekineš,izgubiti ću posao" puhnem u slušalicu tražeći žvake po torbi. Gdje sam ih stavila?

"Dobro,neću te više zadržavati,idem kuhati ručak,volim te,bok" osjetim pod rukom mali paketić mojih omiljenih žvaka,te se zadovoljno osmijehnem.

"Bok,i ja tebe" poklopim slušalicu te vratim mobitel u torbu. Izvadim novčanik te uzmem koliko je potrebno novca za taxi. Već sam naučila,koliko puta sam išla taxiem na posao.

"Gospođice,stigli smo" pružim taxistu novac te izađem na ulicu. Nasmiješim se kada ugledam slastičarnicu u kojoj radim.

"Dobro jutro" pozdravim Amy te uđem u prostoriju za zaposlenike. OStavim svoju torbu u ormarić te obućem uniformu. Otvorim sljedeća vrata te uđem u kuhinju "Dobro jutro" pozdravim te stanem ispred svježe ispečenih muffina. Uzmem kriomice jedan, te osjetim da se netko iza mene smije. Okrenem se te ugledam Mary. "Samo ti jedi" nasmijem se te uzmem muffine i iznesem ih. Ovorim stakleni izlog te ih poslažem.

"Dobro jutro" začujem promukli muški glas koji me prepadne,toliko da brzo podignem glavu ali udarim u staklo od izloga. "Auch" rukom se primim na mjesto gdje sam se udarila te podignem glavu. Dođe mi da se izderem na muškarca što me je prepao,ali učinim li to,otkaz mi je zagarantiran. "Izvolite" ljubazno se osmijehnem dok on izabire što će. To iskorostim da ga dobro promotri. Smeđa rašćupana, podignuta kosa,bijela kosulja samo zakopčana na pola prsa,gdje se nalazi lančić. Iza skoro prozirne košulje izvire mu crnilo,tetovaže. Crne uske hlače i smeđe cipele. "Jesi gotova,pa da naručim" u mom odmjeravanju me prekine isti glas muškarca ispred sebe. Osjećam kako mi se krv slijeva u obraze te postajem sve crvenija.

Pogledam u pod klimajući glavom,užasno neugodna situacija. Znate onu poznatu rečenicu Zemljo otvori se? Pa zaželjela bih da se ispuni. Inače sam užasno sramežljiva i povućena osoba,to sve pogoršava. Ali nisam mogla odoliti,mislim isored mene stoji prezgodan muškarac koji izgleda kao model. Ili je model...?

"Pecivo s čokoladom i muffin punjen vanilijom" zašto ima takav glas,jednostavno te dekoncentrira.

Saberi se Avery!

Prekorim samu sebe, koncentrirajući se na narudžbu. Izvadim pecivo od čokolade te ga nespretno stavim u vrećicu. Ruke mi se tresu,a točno osjećam podled muškarca ispred. Kao da prodire kroz mene.

Samo se moram smiriti. Uzmem muffin te ga polako stvaim u vrećicu, zajedno s pecivom ga pružim muškarcu ispred mene.

Dok otkucam pecivo i muffin, opet ona dekoncentrirajući pogled koji mi pruža. "1.25$" pruži mi novac dok ga ja drhtavom rukom pružam. Ne mogu opisati taj prodoran pogled. Zašto sam mu ja kriva? Spustim glavu te otvorim kasu, pokušavajući se koncentrirati na posao. Napokon izbrojim ostatak novca te krnem dati nepoznatom muškarcu, ali kad podignem glavu ispred mene ga više ne ugledam. Namršteno uzdahnem te se vratim svom poslu.

(...)

"Vidimo se sutra" podignem ruku u znak pozdrava te izađem iz slastičarnice. Sunce gotovo da je i zašlo,ali opet je toplo. Pretoplo za mene. Ipak je proljeće. Kad bolje razmislim,dobro mi bi sad prijao hladan tuš. Cijela sam oznojna i smrdljiva. Da...pod hitno mi treba tuš. Okrenem se prema ulici te podignem ruku, probajući zaustaviti taxi.

Napokon,nakon desetak minuta uspijem uloviti taxi,zapravo već me zaboljela ruka. Bacim torbu na sjedalo te sjednem govoreći moju adresu vozaču. Naslonim se na sjedalo,gledajući kroz prozor ogromne zgrade,to jest nebodere. Kada gledam kroz prozor vrati me u djetinstvo. Točno se sjećam prozora u školskom autobusu gdje sam uvjek sjedjela gledajući okolini,vozeći se do škole. Onekad me uhvati nostalgija za mojim rodnim krajem. I za svojom obitelji. Ali ovdje sasm došla s namjerom, svojevoljno.

Htjela sam se osamostaliti,zaraditi za fax,iako plaća i slastičarnici nije baš velika,za početak je dovoljno. A većinu fax'a plaćaju mama i tata. Ali sam obećala kad završim fax i zaposlim se,vratiti ću im sve. Ipak,faliti će mi ova mala ali slatka slastičarnica.

"Gospođice.stigli smo" pružim novac vozaču taxi'a te izađem. Osvrnem se gledajući kvart u kojem stanujem te ugledam malog dječaka kako trči prema meni. Obučen u više slojeva mojica te s ogrtačem oko vrata koji pada do poda.

"Avery!" nasmijem se gledajući ga kako izigrava supermena. Jednostavno je presladak. Plava kosica pomalo mu već i upada u oči boje oceana ali mu ipak ne smeta.

"Hej Max" mahnem mu te se spustim ruširavajući mu ruke. Utrči mi u zagrljaj te ga podignem vrteći ga u krug. Osjećam kako su mu leđa mokra,a kako neće kad je obukao nekoliko majica. Spistim ga te se on okrne nastavljajući trčati prema njegovom dvorištu.

Nasmijem se odmahnujući glavom te krenem prema ulazu u zgradu. Krenem stepenicama jer već dizalo ne radi nekoliko mjeseci,to jest i prije nego li sam se uselila.

Puhnem te otvorim vrata mojeg malog stana koji se nalazi na trećem katu. Baci torbu pored vrata te odmah uzmem čašu, pijuću hladno vodu. Znam da ne bih smijela jer sam oznojna ali užasno mi prija.

Uđem u sobu svlačeći majicu zajedno s hlaćama te uđem u kupaonicu. Svučem donje rublje te ga bacim u košaru za prljavo rublje,ulazeći pod tuš. Pustim da voda pada po meni dok uživam. Danas je bio dug dan i definitivno mi treba odmor.

I evo ga. Napokon sam objavila,toliko sam se primišljala hoću li objaviti ili ne. Ali ipak jesam.
Zamolila bih da ostavite iskreno mišljene,puno mi znači.
Hvala.

Bye