Little Things/ H.S.

Part 2

Ne...ne,ne... Zašto jednostavno se nisam rodila kao muškarac. Sada bi mogla bilo što obući,a ne sat vremena birati odjeću. Olakšalo bi mi puno život. Istina, ne uređujem se puno, ne šminkam ali opet volim iskobinirati odjeću.

Nervozno puhnem te se bacim na krevet iza sebe. Stvarno nemam volje za ništa,užasno sam umorna. Nije ni čudo kad sam gledala TV do kasno navečer i još je bio horor,naravno, onda nisam mogla zaspati. Okrnem glavu te pogledam na sat koji je stao na noćnom ormariću. Naglo se uspravim kad ugledam da imam još pola sata do početka radnog vremena. Zakasniti ću.

Brzo obućem kombinacuju koja mi je izgledala bolje od ostalih,a to je obična bijela majica i crne hlače. Orginalno.

Uzmem ključeve od stana te zaključam. Pogledam na ručni sat,imam još petnaest minuta.

(...)

"Idem ja,vidimo se sutra" izađem iz slastičarnice te osjeti nešto mokro na meni. Podignem glavu te ugledam plavokosog muškarca. Zbunjeno pogledam već natopljenu majicu te vratim pogled na njega.

"Sorry,stvarno te nisam vidio. Ovaj...trčao...sam i otvorio bocu vode....i nekako" nasmijem se njegovom nespretnošću te mu podignem praznu bočicu vode te je bacim u koš za smeće pored mene. "Nema veze, ipak je to samo voda,a i sada ti nemaš što za piti" on nervozno prođe rukom kroz kosu te krene nešto reći ali zastane.

"Ja...ovaj moram kući" nastav trčati ostavljajući mene zbunjenom. Okej,što je to bilo? Odmahnem glavom te krenem prema obližnoj,ali mojoj najdražoj plaži.

Obožavam prvoditi vrijeme na toj maloj plažici. Otkako sam stigla ovdje već drugi dan pronašla sam to mjesto. Malo ali posebno. Taj dan sam se pokušala otustiti jer nisam znala nikog,a i previše je za mene bilo jer nisam nikad bila tako dugo i daleko od mojih roditelja. Htjela sam zaboraviti na sve i opustiti se. Kako sam dalje trčala što dalje od ljudi i prometa ugledala sam malo proširenje, a od tud je bio preljep pogled. Malo sam se više nagnula te se posklizla i završila na toj maloj plažici. Imala sam gadne modrice po tjelu ali sam se navikla jer...pa nespretna sam.

Pomaknem granu te se popnem na stjene škačući na pjesak male plažice. Osmijehnem se bacajući torbu te izujem svoje bijele,niske starke. Zavrnem hlače te se približim moru,osjećajuči nježno golicanje mora i žala.

Duboko uzdahnem te zatvorim oči okrečajući se prema suncu koje se polako počinje skrivati iza malog brda. Preljep osjećaj.

Pogledam u noge te je naglo podignem prskajući u stjenu. Okrenem se te osjetim čudan materijal pod nogom. Prignem glavu te ugledam mali lančić. Podignem ga te se ispred mene nađe srebreni medaljon.

Preljep je. Podignem ga te ugledam kao malu kukicu. Prihvatim je te se trgnem kada mi iz torbe počme zvoniti mobitel. Brzo istrčim iz mora te uzmem mobitel javljajući se.

"Hej zlato, kako si provela dan?" nasmiješim se kad začujem mamim glas te sjegnem na stijene.

"Užasno sam umorna,jedva čekam doći do stana" uhvatim jednu tenisicu te je navučem na nogu kao i drugu.

"Dobro onda ti neću smetati,nazovi me kad se dobro naspavaš, pa čemo pričati" njen topli glas ispuni slušalicu. Uvijek je bila takva, nikad me nije 'zamarala' kada sam umorna iako ja obožavam pričati s njom. Vjerojetno je ona jedina osoba s kojom najviše pričam.

"Može mama, nazvat ću te. Volim te" ona uzvrati te ja prekinem slušalicu, uzimajući torbu te usput stavim medaljon u nju.

(...)

"To je sve za danas" masa studenata 'izleti' iz dvorane te ja ostanem zadnja. Ne volim se gurati i mrzim gužvu. Polakoskupim stvari te ubacim sve u torbu.

Izađem na veliki hodnik gurajući se da prođem do izllaznih vrata. Sva sreća pa da sam samo imala tri predavanja,inače bi se ubila. Užasno sam umorna, opet.

Udahnem svijež zrak, koji i nije svjež ali opet je puno bolje nego u onoj gužvi. Gurnem velika teška vrata izlazeći na cestu to jest na pločnik. Pogledam na lijevu stvaru te ugledam taxi. Mahnem ruku te se taxi počme zaustavljati te stane ispred mene.

Pođem prema taxiu te ispred mene izleti muškarac. Prije nego što se snađem on je već u taxiu, a ostatak njegovog parfema osjeća se u zraku.

Ljutito puhnem te krenem prema taxiu ali kad bolje pogledam učini mi se poznatim . To je ona muuškarac iz slastičarnice od neki dan.

Namrštim se te se ljutito okrenem gledajući taxi kako odlazi od mene. Izgleda da ću morati hodati do stana jer nikad neću uspjeti uhvatiti taxi.

Gledam u moje već prljave bijele starke, iako to nije dobra idjeja jer bi se opet mogla zabiti u nekog. Nasmjem se na pomisao onog nespretnog dečka u kojeg sam se zabila, stvarno je smiješan. Odmahnem glavom te nastavim hodati.

Ovaj nastavak sam se potrudila napisati da baš danas bude. Na Harry'ev rođendan. Predivnoj osobi, velikog srca. Hvala ti za sve. I želim ti sretan rođendan Harry Edward Styles!

Nadam se da vam se sviđa nastavak,malo je kraći ali ne smijem puno otkrivati. 

Bye