Njegova Princeza II Dio

Zasto

Sjedim na svom balkonu, pogled je divan, gledam je kako trckara i igra se.  

Srecna je, tako slobodna tako bezbrizna.

Prelijepa mala zlatokosa, sa plavim ocima kao nebo, sa prelijepim osmijehom koji uvijek krasi njeno lice.

Jedino dok nju gledam osjecam neku srecu skrivenu u dnu srca i prekrivenu svom ostalom tugom i patnjom.

Proslo je mnogo vremena ona vec ima 5 godina.

A ja, za mene kao da je vrijeme stalo tog trenutka...

 4 godine ranije

*"Hajde Kejt zakasnicemo" cujem kako Luka galami iz hodnika.
"Evo idemm!! Uredu ako se e vratimo do ponoci onda je nahrani ti Elen"
"Ne brini se, znam sta trebam da radim ipak sam dadilja sa diplomom" smijesimo se i ja krecem.
Kjara je vec zaspala ima 11 mjeseci i ona je nesto najdivnije sto am se moglo desiti u zivotu.

Trebala je s nama da ide na porodicnu veceru ali ima temperaturu pa smo odlucili da je ipak bolje da ostane kuci.
Silazim niz stepenice i zurno se obuvam.

Luka me ceka u autu.
"I uspjede li sve obaviti?" smije se i ljubi me.
"Valjda, ipak bolje ti znas mislim ja se nisa ni pogledala u ogledalo.."

"Kejt, volim te mnogo"
"Pa znas da i ja tebe volim budalice, sta ti je sad doslo da mi to kazes.."

"Ne znam samo mi je doslo, kao da mi srce govori da ti to moram rec.."
Smijemo se i nastavljamo sa ljubljenjem..Iako je vec proslo mnogo vremena od kad smo zajedno, ipak svaki poljubac je kao prvi u svakom jednako uzivam, svaki je pun ljubavi i strasti..

Sve je carobno, i tu caroliju prekida iznenadan snazan udarac ne znam cega..

Oko mene je sve bijelo, sta se desava..

Osjecam bol po cijelom tijelu, gleda oko sebe nalazim se u bolnickoj sobi.

Pokusavam da ustanem ne mogu, nista mi nije jasno, pokusavam i pokusavam ali moje me noge ne slusaju.
Sad pokusavam da se sjetim sta mi se desilo kako sam ovde zavrsila.

 Jedino cega se mogu sjetiti je prelijep poljubac i iznenadan udar..
To je bila nesreca.
Moje noge, sta se desava. Pocinjem galamiti.

"Moje nogee! Sta se desava, pomozite mi"Gdje je Luka, o Boze , pokusavam da ustanem, trudim se ali moje noge ne zele ni milimetar da se pomjere.
Ulazi doktor i za njim medicinska sestra, pokusavaju da me smire..

"Dobar dan gospodjo Kejt, smirite se."
"Moze li mi neko objasniti sta se desava!!, Ne mogu da ustanem, gdje je Luka?"hvata me sve veca panika, ne osjecam se dobro.

"Ovako, prvo doziveli ste saobracajnu nesrecu, vase noge za sada nisu u najboljem stanju ali to ne mora da znaci da ce tako i da ostane.."
"Sta" niz moje lice slijevaju se suze, sad mi se sve kockice sklapaju"Ja sam nepokretna.."
"Ne, nemojte tako, jos uvijek nismo uradili sve nalaze, kada uradimo znacemo.. "
Mislim, ne mogu vjerovati"Luka?"
"Najbolje bi bilo da se malo odmorite pa cemo onda o vasem muzu, neka vam medicinska sestra da lijek za smirenje.."
"Ne, ne zelim!! Gdje je on, recite mi odma, je li dobro?"
Pokusavam nekako da ustanemo iako zam da ne mogu hodati..
"Smirite se, u redu recemo vam sad..Vas muz je trenutno u losem stanju, u komu je i  ne budi se iz nje.. Veoma su male sanse da prezivi i budite spremni na sve.. Ne zelimo biti negativni ali ne zelimo ni da vam dajemo povod za veliku nadu.."
"Sta.. to nije moguce, vodite me njemu, zelim ga vidjeti.. molim vas"placem moje suze se ne zaustavljaju, ne zelim, ne mogu da ga izgubim.
"Izvinite, ali trenutno je vama potreban odmor.."
"Molim vas doktore, ne ja njega moram vidjeti" 

"U redu, dovescemo vam kolica" O Boze zasto... zasto se sve ovo desilo, molim te samo da Luka bude dobro..