| 0.1 |

15 2 2
                                    



Svake noći posle njene smrti stavljao sam crvene ruže na njen grob. Svake noći iznova sam plakao i gubio nadu za bolje sutra. Zvjezde su mi bile prijateljice a mjesec moj putokaz. Znam pogriješio sam. Znam mučio sam ju. Znam da sam prema njoj bio najveći kreten, ali kajem se. Kunem se u svoj život da mi je teško. Teško mi je od kada je nema. Teško mi je gledat zagrljene parove znajući da to mi nikad nismo napravili. A zašto? Svemu sam ja povod, i suzama i boli i opekotinama. Da sam ju bar milovan dok je bila živa, trebao sam joj pokazati koliko je volim. Ali nisam. Nisam uspio. Jer nisam ni htio tada. Ali sada, sada se kajem.

Ostavljam ružu i ove noći tu na njenom grobu, prolazim rukama kroz crnu tešku zemlju i pričam joj kako bi nam bilo lijepo. Pričam a znam da me ne čuje, plačem ali znam da me ne vidi.

Posljednji put prolazim rukom po površini njenog groba, promumljam jedno 'volim te' te pustim suzu.
Sve je ovo moglo biti drugačije. Da nije bilo ponosa i tvrdoglavosti.

Možda je ovo posljednji put da ti dolazim, jer svakim danom umirem znajući da i tebe pokriva crna zemlja.
Zbogom ljubavi.

Pogledam još jedom prema sivom uzdignutom grobu te okrenem leđa i krenem da izađem iz groblja ali me neki glas zaustavi.

" Stani kukavice ", smrznuo sam se od tog glasa, i noge su mi ostale zalijepljene i ukopane na mjestu.
To je sve čega se sjećam...

Hejj ljudi.
Moja prva prica, i prvi dio.
Nadam se da ce vam se svidjeti i da ćete citati te ostaviti komentar i Vote.
Podrška bi mi mnogo značila.

#minion

You've reached the end of published parts.

⏰ Last updated: Feb 01, 2017 ⏰

Add this story to your Library to get notified about new parts!

ATINAWhere stories live. Discover now