My Alpha (Bijeli očnjak 2 )

Chapter 23

Čujem da netko tiho kucne po vratima te odem do njih,Luka me pogleda i klimne te uđe unutra,pokažem mu na stol,zatim izađem van i odem u šumu..

Dolazim u šumu prelazeci sa dvije noge na četiri,jer sam u žurbi i nemam vremena za ikakvu pripremu povratka u svoj vučji oblik,ulazim na naš teritorij i gledam uokolo,sve puno mirisa,uglavnom naših,od našeg čopora..

Približim se ostatku vukova od kojih su neki potpuno smireni,a neki nervozni ,a sve ih Elsa nadgledava..

Klimnem joj i odem prema čuvarima koji čuvaju najveću nevolju ovog čopora,gospođicu "mislim da sam pametnija od svih" ,pogledam i oni odu svaki na svoju stranu dok vidim kako na njenom licu titra osmjeh,uzdahnem i dođem do nje -Gotova si,računaj da si crkla,nema te više- gleda me cjelo vrijeme -Ne mozes ti to učinit Liame,ti nikad ne ubijas ljude- podignem obrvu -Ne ljude ,ali vukodlake da,ajmo sada- uzmem ju za ruku i vodim prema šumi,dok David krece zamnom,a ostali me gledaju..
Bacim ju na pod daleko u šumi -Ajde mozes birat smrt ili život ,ali u borbi samnom- David me gleda kao da sam poludjeo,da sigurno je mislio da cu ju odmah ubiti,ali ja to ne mogu samo tako..kragu i sve ne mogu ju joj oduzet zivot bez imalo bezosjecajnosti ipak imam grižnju savjest,a to je nesto najgore kod čovjeka,ako si uradio nesto grozno,ona te izjeda cjelog polako iznutra i dovodi do ludila..a ja to ne zelim proživit..zato joj dozvoljavam da se bori samnom,nije bezveze dobila titulu alfe..

Nasmije mi se -Loša ideja,zar si ti stvarno mislio da sam se sama prozvala Alfom? Ali tvoj izbor,a mogao si mi biti ljubavnik- ustane se i stavi ruku na moj obraz,uzmem ju i odbacim -Rađe ću umrjeti- odmakne se -Pa onda umri-pretvori se u vukodlaka i krene na mene,izmaknem joj se i poprimim svoje vučje obličje..

David je pobjegao tj. Otišao vec,a nas dvoje hodamo u krug i režimo jedan na drugog,pokazivajuci si ogromne očnjake kao znak nadmoći,ali gdje ceš glupoj ženski objasniti da muški imaju po prirodi veče..

Kreče u napad koji ja uspješno blokiram,krene borba zubima,udaramo se šapama pokušavajuci jedan drugome naci slabu točku iako znamo da je vrat najslabija ne moguce je doc do njega kako bi protivnika teže ranili ..

Nobody p.o.v
Dva naizgled slična,ali opet po svemu različita vuka leže na zemlji,puni ozljeda,krzna im natopljena krvlju koju je protivnik ispustio,oboje teže dišu,ali samo jedan od njih upravo koristi svoje zadnje udahe zraka kako bi dohvatio malo zraka prjeko potrebnog za daljnji opstanak iako ne moze silno se trudi,dok je drugi samo izmoren isto tako ozljeđen i iznenađen upornošću i snagom ovog drugog..

Iako ce samo jedan otic kao pobjednik,a ovaj drugi zauvjek ostat lezat u svojem sadašnjem obliku dok ga vrjeme ne odnese u zaborav..

Čuje se razno zavijanje sa više strana dok je oko njih hrpetina strganih grana drveca,oznaka kanđi i mnogobrojne rupe na tlu..

Ovaj drugi se pokušava podignuti na noge i otici sa tog mjesta,dok prvi vuk gleda zadnje oblake na nebu,zadnju svjetlost u svom životu i postupno zatvara oci kako bi zaspao zauvjek..

David p.o.v
Vračam se sa jednim djelom čopora kako bi ih našli i završili sve to,ali na onom mjestu samo tragovu kanđa po drveću i nekoliko udubljena u podu,a onda trag koji jasno daje do znanja da su se otkotrljali niz brijeg,pa zatim pali sa stjene..ali ipak je to Liam i ona izdajica,jaki vukodlaci koji mogu podnjeti gotovo sve udarce,spuštam se sa nekoliko njih niz tu stjenu zavijajući kako bi ga dozvao,ali ništa,nema odgovora kao da su nestali,isparili..

Podjelimo se u tri grupe po dvoje i razdvojimo se kako bi pokrili vece područje i pronašli ih sto prije,a sve što sad nalazimo je hrpetina slomljenih grana i udubljenja na zemlji..
Desetak minuta kasnije cujemo zavijanje,pronašli su ih..

Odlazimo svi prema tamo u nadi da je ispalo sve dobro za nas copor i da cemo napokon malo odahnuti,a onda nailazimo na veliko iznenađenje..

Nije me bilo i kraci je dio..zao mi je..ali nadam se da vam se sviđa..