Youngblood

/Heroj/ Plave starke/

-Sve sto je ljepo kratko traje. Tako je bilo i sa nama.-

/proslost/

8godisnja djevojcica je sjedila na hladnom beton dok joj je vjetar sibao lice. Gledala je kako se druga dijeca igraju. I ona se zeljela igrati s njima. Ali je bila sramezljiva. Nakon nekoliko minuta je skupila hrabrosti da ode tamo. Krenula je. Dosla je do plavokose djevojcice koja je pricala sa smedokosim djecskom.- Mogu li se i ja ivrati sa vama.- Pitala je zbog cega se plavokosa okrenula prema njoj. - Nemozes.- Rekla je dok se u prsima djevojcice sirila bol. -Zasto?- Smedokosi djecak se okrenuo prema njoj zlobno se smijeseci. -Zato sto u nase drustvo ne primamo glupe i ruzne curice.- Rekao je te ju je gurnuo tako da je ona zavrsila na podu dok su se nekolica djece smijala ovom događaju. Svi je poceli gadali snjeznim kuglama. Djecojcica zelenih ociju je pocela plakati. -Prestanite!- Neko je viknuo. Do nje je dosao preljepi djecak plave kratke kose i plavih ociju koje su djevojcicu posjecale na more. Osmijehnuo se pokazavsi svoje blistave bijeke ali neravne zube.-Makni te se! Da ju vise nitko nije pogodio.- Viknuo je. Djeca su se razbijezila. Ostali su ona i on... njezin heroj. -Kako se zoves?- Upital je plavokosog djecaka. -Gabriel.- Odgovorio je. -Kao andeo Gabriel.- Rekla je djevojcica, a djecak se samo osmijehnuo. Bili su samo ona injezin heroj... Gabriel.

Piscev pov:

Od toga dana postali su najbolji prijatelji. Stalno su se zajedno smijali, glupirali... No bilo je tu jos nesto... nesto sto ona nije znala. Gabriel je bio preljep decko sa kojom je mogla pricati o svemu. Bio je njezino rame za plakanje. Imali su nesto posebno. Ali to njihovo prijateljstvo je preraslo u nesto vise. Iako oboje nisu bili svijesni toga na pocetku. A sve je pocelo jednom obicno setnjom po parku, a zavrsilo se poljupcem ispod stabla.

/sadasnjost/

-Emily! Emily jesi gotova?- Vikala je majka iz kuhinje dok je Emily u sobi oblacila svoje sretne starke. Zapravo, to su bile tamnoplave, visoke starke koje bi Emily nosila kad joj je bila potrebna srca. A zasto su bile sretne? Pa... zato sto ih joj je poklonila posebna osoba.

/proslost/

-Sretan rođendan Emily!- Pruzio joj je crnu kutiju sa bijelom masnom na vrhu. Uzbuđene je u njoj raslo. Otvorila je kutiju, a unutra su bili... tamnoplave starke. -Kako si...- Mucala je. -Kako sam znao da ih zelis? Pa... pticica mi je rekla.- Emily se nasmijala. Itekako je znala ko je ta pitcica. -Puno ti hvala. Neznam sto bi rekla.- I stvarno nije znala. Bio je to preljepi poklon od Gabriela. On je itekako znao da ce joj se svidjeti. Obozavala je starke kao i plavu boju. Zato joj je i kupio ove plave starke. Dvoumio se izmedu svijetloplavih i tamnoplavih ali se onda sijetio one vecer kad ju je pitao zasto voli more gledati navecer. A ona mu je rekla zato sto joj je tada preljepa ta tamnoplava boja mora.

/sadašnjost/

***
Sto mislitee?? Nadam se da vam se svida.❤