On pripada meni.

•Prvi•

"U depresiji sam. Usamljena sam, napeta, poražena od života. Tišti me nešto u grudima. Iz dana u dan bježim od realnosti. Skrivam se u knjigama u kojima živim potpuno novi život, život kakav samo mogu zamišljat. Život bez Erika, život bez boli koju mi je nanio . Da nije bilo njega ne bi postala ovo što sam postala sad. Postala sam tiha i puštam da me gaze, a onda nekontrolisano puknem i svojim bijesom povrijedim druge. A to... to nisam ja. Ja nisam takva osoba. Svjesna sam da sam se promijenila, kako fizički tako i psihički. Osjekla sam svoju dugu kosu tražeći novu sebe ispod nje, ali nije me bilo. Odlučila sam da ću se prepustiti sudbini, bit ću realna. Ne mogu tražit nešto suludo. Želim samo nekoga ko će me razumjeti, nasmijati i zagrliti kad mi je zagrljaj potreban. Šapnuti mi na uho da sam mu sve na ovom svijetu. Vjerujem da me neko u budućnosti čeka, čeka da me zagrli i probudi iz ovog košmara. Da mi kaže da sam najljepša ovakva kakva jesam.

Potreban mi je neko. "

Završila sam sa pisanjem dnevnika i ostavila ga na stol. Nisam imala prijatelja kojem bi se mogla povjeriti kao ostale djevojke. Nisam imala prijatelja da mu se požalim, da kažem da nisam dobro. Jednostavno svi moji prijatelji bili su sa mnom samo radi moje popularnosti. Niko me nikad nije upitao kako sam. Nikad nikom nisam rekla ni jednu svoju tajnu. Tako da samo imam ovaj dnevnik u kojem stoji sve i kojem jedino vjerujem. Da, u depresiji sam ovih dana. Prekinula sam sa dečkom. Naravno shvatila sam da je bio sa mnom samo radi popularnosti. Uvukao mi se u srce, ali me je brzo napustio i samo ostavio veliku rupu u grudima. Prekinuo je sa mnom preko e-maila. Kukavica. 

           Erik: Allina jesi li tu?

Allina: Da. Nešto nije u redu?

Erik: Pa, zapravo...nije.

Allina: ŠTA SE DESILO?

Erik:  Prekidamo.

Allina: Molim? Prekinut ćeš sa mnom preko poruke?

Erik: Tako je ispalo, izvini ali ima mnogo boljih od tebe.

Allina: I to si mi tek sada rekao? Poslije svega? Kako možeš?

Erik: Da. Jednostavno je tako.

Allina: U redu, kako hoćeš. I molim te ne obračaj mi se u školi.

Erik: Nisam ni namjeravao.

Allina: Fuck.

Da, to su bile te poruke. Poruke koje su me slomile na dva dijela. Ali i poruke iz kojih sam izvukla pouku. Nikad ni jednom muškarcu neću vjerovati. SVI SU ONI ISTI.

" Allinaaa, kasniš u školu " , povikala je mama iz dnevne sobe.

" Oh, idemm " , brzo sam pogledala na sat, stavila ruksak na leđa, uzela ključeve sa stola i izašla iz kuće.

Dan je bio prelijep. Sunce mi je milovalo lice dok sam stavljala crne sunčanice na svoje krupne crne oči. Nisam htjela da drugi primjete moje podočnjake od protekle noći. Priznajem da sam plakala zbog Erika, takva sam. Ušla sam u svog crnog audija i uputila se ka školi. Ramišljala sam o tome kako ću se ponovo susresti kad tad sa Erikom. Šta bi moglo biti, da li bi mi prišao?Da li bi se samo okrenuo?

Možda previše razmišljam, trebala bih više osjećati a manje misliti.