On pripada meni.

•Sedmi•

Ja sam kriva za sve.

Približavali smo se kući, mama i tata su nas već išćekivali. Mogla sam primjetiti kako mama lomi prste od nervoze. Tata ju je lagano držao za ruku. Patili su zbog mene. Mogla sam primjetiti kako Elly sva uspaničena izlazi iz kuće. Pogledala sam ih sve zajedno, a potom bacila pogled ka Emetu. Gledao me je dugo a potom rekao:

" Sve je u redu, reći ćemo da si se izgubila. Može? ", lagano je prošaputao.

Klimnula sam glavom i duboko udahnula zrak kroz nos. Emet se već parkirao, lagano je svoju ruku prebacio preko moje govoreći mi da ne krivim sebe. Šutila sam i oborila pogled ka zemlji.
Laganim pokretom ruke otvorila sam vrata i izašla vani. Elly se već našla ispred mene. Čvrsto me grleći.

"Dobro si Allina? ", pitala je sva zabrinuta.

" Da, dobro sam..." , odgovorila sam ne dižući pogled.

Mama i tata su mi brzo prišli, grlili me, ljubili u obraze, čelo... Brišući svoje suze sa lica. Mnogo su patili zbog mene, mnogo sam im boli nanijela. Priuštili su mi sve, a vraćam im ovako.

" Ljubavi naša, dobro si? ", upitala je mama kroz suze.

" Da, mama. Dobro sam. Ne brini. ", govorila sam tiho i bespomoćno.

" Hajde istuširaj se i lezi, donijet ćemo ti nešto da popiješ. Neki ćaj? Može? ", upitao je otac obgrljenih ruku oko maminih ramena. Pridržavao ju je da ne padne. Mogla sam primjetiti kako su njihova lica blijeda, isušena... da, ja sam kriva za sve.

Okrenula sam se i ugledala Emeta kako stoji prislonut uz auto. Klminuo mi je glavom dajući mi doznanja da je sve u redu.

" 'Ajde ljubavi, Elly će ti pomoći da uđeš u kuću. A nama će Emet objasniti šta se desilo. ", rekao je tata brižno dok mi je rukom prelazio preko ispucale kose.

Osjećala sam malaksalost, jedva da sam i ušla u kuću. Elly je šutjela, pridržavajući me da ne padnem.

"Molim te, reci da si se samo izgubila u dobro poznatom parku?", govorila je dok mi je skidala natopljenu majicu.

" Da, samo sam se izgubila. ", moji odgovori bili su kratki, bez imalo samopouzdanja.

" Možeš li izaći? Molim te. Hvala ti na svemu, hvala ti što si bila uz moje roditelje kad ja nisam. Hvala ti što si bila uz mene, što si me podržavala ali jednostavno želim biti sama. Sad i zauvijek. Reci Emetu da ga ne želim vidjeti, ne želim da mi dolazi kući. Niti da me spašava više. Molim te, želim da me ostavite. Svi. ", rekla sam brišući suze. Osjećala sam tjeskobu i željela sam umrijeti.

Mnogo boli sam nanijela roditeljima, Elly je mnogo propaila ovih par dana zbog mene. Emet je tako dobar momak da ne zaslužuje mene pored sebe. Ne zaslužuje ovakvu prijateljicu, a kamo li djevojku. Ustala sam,odgurnula Elly do vrata i zamolila je da izađe. Drsko sam se ponijela prema njoj ali tako je najbolje. Zaključala sam vrata i pala na pod. Plakala sam, vrištala, lupala nogama i rukama od pod. Čupala svoju kosu, trgala odjeću sa sebe.

Elly je otrčala do mojih roditelja i ispričala im šta mi se upravo desilo. Emet je trčeći ušao u kuću i stao ispred vrata moje sobe. Iza njega mogla sam čuti plač moje majke i preklinanje mog oca da otvorim vrata.

" Allina, dogovorili smo se da ću biti uvijek tu za tebe? Zar ne? Hajde, pusti me u sobu da popričamo. Molim te!", čula sam Emetov glas preklinjanja.

"Ne želim, pustite me svi. Ne želim vas više povrijeđivati. Samo me pustite svi na miru! ", kroz plač sam povisila ton.

" Hajde da je ostavimo nasamo. Razumijem je, mnogo toga je propatila ovih dana. Potrebno joj je malo mira. ", mogla sam čuti kako Emet objašnjava mojima da me ostave.

"A šta ako sebi naudi?" , kroz plač mogla sam čuti Ellyne riječi.

"Ništa joj se neće desiti. Ok." , smirivao ju je Emet.

"Dušo, ostavit ćemo te nasamo baš kako si i tražila. Samo mi obećaj da ćeš biti dobro.", čula sam mamine riječi.

" Obećavam da ću biti dobro, samo me osatvite." rekla sam a potom se sklupčala i rukama obgrlila svoje noge. Čula sam kako su se moji udaljili, sada sam čula samo tišinu. Tišina jedina muzika koja mi sada prija. Nisam imala energije da se pokrenem. Ležala sam dugo na podu razmišljajući o svom životu. Sve bi bilo dobro da mene nema, ne bi stvorila ovolike probleme svima. Ne bi drugi patili zbog mene.

Ustala sam i stala ispred ogledala. Rukama sam prolazil kroz svoju ispucalu kosu lagano uzimajući makaze sa mog radnog stola. Dugo sam zurila u svoj odraz a potom makazama počela siječi svoju kosu. Pramenovi kose padali su preko mog tijela, lagano rasipajući se po podu moje sobe. Nakon petnaest minuta šišanja podigla sam glavu i ugledala novu sebe. Moja sad već kratka kosa isticala je plave podočnjake. Otkrivala je svaku masnicu na mojoj glavi. Prisjećala me svake boli. Usne su mi isušene, blijede, ispucale... Oko očiju sam lagano mogla primjetiti tamnu boju. Mogla sam primjetiti svaku kost na svom licu, izmršala sam tako da je to bilo sasvim lako uočiti. Podigla sam desnu ruku detaljno je razmatrajući. Izgledala je poput uvenulog cvijeta. Bila je prepuna ožiljaka i modrica. Makazama sam hitro povukla jednu liniju preko ruke i osjetila blago peckanje. Krv je počela izalziti iz rane, nasmijala sam se i dugo posmatrala.

Otišla sam do kupatila , skinula odjeću i ušla pod hladni tuš. Dugo sam stajala pod tušem dok nisam osjetila vrtoglavicu. Zaustavila sam vodu, ogrnula se peškirom i legla na hladne pločice.

Brzo sam utonula u san, tiho izgovarajući ," Za sve sam ja kriva."

A/N

Da, i evo novi dio. Nadam se da će vam se svidjeti. 

U ovom dijelu prikazuje se Allinina depresija koju sam spomenula na početku priče. Mnogo tužnih emocija preovladava u ovom dijelu.

U ovom djelu znatno se mogu primjetiti posljedice Allinine depresije.