On pripada meni.

•Osmi•

Tišina, jedina muzika koja prija mojim ušima. 

Dani su prolazili...

Jedan za drugim, sporo i bez ikakvog značaja. Vrijeme sam većinom provodila u svojoj sobi sjedeći na krevetu i gledajući u prazno. Mama i tata su uvijek bili tu pored mene, ali to mi nije davalo nikakve snage da se pokrenem. Danima nisam jela, izgubila sam preko petnaest kilograma za samo mjesec dana. Naravno u školu sam išla, ali sam izbjegavala društvo. Morala sam ići jer se ubrzo bližilo moje diplomiranje. Izbjegavala sam čak i Elly, iako je stalno pokušavala komunicirat sa mnom moje usne se nicu pomicale. Emeta nisam viđala, znam da sam se ponijela loše prema njemu ali tako je bolje, znam da jeste. Erik se od one noći nije pojavljivao, čula sam da se i iz škole ispisao. Niko ne zna gdje je sada. Čudno... Iz dana u dan sam izgledala  poput mrtvaca, više nisam bila jedna od glavnih u školi, hah makar nešto dobro u svemu ovome. Sutra je zadnji dan, sutra završavam sa školo, hvala Bogu.

(...)

" Hajde Allina, samo još danas. Danas diplomiraš, moraš makar nešto ljepše obući. Stalno si u toj dukserici." , govorila je mama preturajući po mome ormaru.

Mirno sam je gledala ne pomičući se sa kreveta.

" 'Ajde makar obuci ovu haljinu, izgledati ćeš lijepo u njoj. Makar me poslušaj samo danas, znaš da ti još nisam oprostila što si osjekla svoju prelijepu kosu. Molim te Allina, samo danas." , dugo me je posmatrala gledajući u moje tijelo a potom rekla, " Pojedi nešto, ne želim da izmršaš još. Znaš da mi srce puca kada te vidim u tom stanju." 

" U redu. " , odgovorila sam uzimajući haljinu iz njenih ruku i otišla do kupatila. 

Dugo sam sjedjela na hladnim pločicama posmatrajući haljinu koju sam držala u rukama. Ovo mi definitivno neće lijepo stajati, pogotovo sada uz kratku kosu, mršavo tijelo, plave podočnjake... Ne mogu ovo obući. 

" Allina? Jesi li skoro gotova?" , čula sam mamin glas iz moje sobe.

" Da!" , odgovorila sam hladno. 

Znala sam da mi ova haljina neće lijepo pristajati... ali samo radi mame sam je obukla. Makar nešto da uradim za nju. Povređujem je svo vrijeme. Nisam dobra osoba. Mnogo toga mi je priuštila a ja je slamam iz dana u dan. 

Obukla sam haljinu ne bazirajući se kako mi pristaje, spustila sam mrzovoljno pogled ka tlu i otvorila vrata. Mama me već čekala širokog osmijeha, u očima sam joj mogla vidjeti silnu uzbuđenost. 

"Allina, lutko moja... prelijepa si..." , prišla mi je i čvrsto me zagrlila. Zagrljaj je bio topal, nekako me umirio, na tren razveselio... 

"Još šminka.", povikala je sva uzbuđena. 

Ne, samo to ne pomislila sam. Uzela me je za ruku i odvela do mog stola za šminkanje. Počela mi je nanositi mnoge stvari koje nikada nisam savljala na svoje lice. Mrzila sam šminku, šminkom se ne može prekriti ovo lice. Šminkom ne mogu zavarati ljude, jer sva bol bez obzira na količinu šminke, ogleda se u mojim očima. Uvijek sam voljela prirodnu ljepotu. Tako sam se osjećala slobodnije i ugodnije. 

"Gotove smo!", nasmiješil se i prislonul svoje mekane usne na moje čelo. 

"Prelijepa si Allina." , tiho je prošaputala " Idemo onda. " 

Izašla sam iz kuće i ugledala tatu kako već spreman sjedi u kolima. Prišla sam svome audiju i otvorila zadnja vrata, odmah sam primijetila plišanu deku kojom me je Emet utoplio one hladne kišovite noći. U trenutku mi se u glavi odigrao mali film te večeri. Odgurnula sam je, zaklopila oči i lagano sjela na zadnje sjedište auta. 

(...)

Stigli smo pred školu. Mogla sam primjetiti mnogo tinejdžera prelijepo odjevenih. Neke djevojke su imale duge haljine sa dubokim dekolteom, neke su ipak imale nešto jako usko. Uglavnom sve su izgledale prelijepo, bacila sam na trenutak pogled ka svojoj haljini grickajući unutrašnju stranu obraza od nervoze i pošaputala "Izdrži još samo danas." 

Tata je već izašao iz kola i otvorio vrata mojoj majci, laganim korakom prilazio je mojim vratima. Tata je uvijek bio džentlmen, uvijek sam bila ponosna na njega. Otvorio je moja vrata pružajući mi ruku da izađem. Prvo što sam primjetila kada sam izašla iz kola bio je Emet.

Stajao je lagano prislonut uz zid škole. Elegantno odijeven. Bijela uska košulja isticala je njegovo mišićavo tijelo. Crna kosa uredno izgelirana presijavala se na suncu. Uvijek je bio zgodan. Ali nešto je tu bilo čudno, držao je cigaretu u ruci. On ne puši cigarete koliko ja znam. 

Primjetila sam kako me je na sekundu pogledao, razmatrao je moju kratku kosu te moje blijedo lice. Mogla sam primjetiti kako se njegove obrve lagano skupljaju. Prislonuo je cigaretu na svoje usne, uvukao posljednji dim cigarete i okrenuo se. 

Oborila sam glavu i još jednom pogledala mamu. 

"Molim te..." , prošaputala sam. 

"Samo danas." , pogledala me čudno. 

Ušla sam u salu u kojoj se vršila dodjela diploma i zauzela mjesto. Krenule su prozivke, jedno po jedno je izlazilo uzimajući diplome. I napokon došao je red i na mene. 

" Allina Smith. ", progutala sam knedlu i napravila taj meni jako veliki korak. 

Popela sam se na binu ne gledajući publiku, uzela dilomu, oborila glavu i brzim korakom se vatila na mjesto. Nisam sačekala ni aplauz. 

"Allina, molim te razveseli se. " , čula sam šapat koji je dopirao od mog oca. 

Oborila sam glavu i čekala kraj. 

(..)

I to se završilo, ostaje još samo maturksa zabava na kojoj ne moram biti. 

" Ne ostaješ na zabavi? ", upitala je mama. 

" Ne, hajdemo kući. ", prošaputala sam.

" Allina...", mogla sam primjetiti kako me tata gleda zabrinjavajućeg pogleda i već naboranog lica od ljutnje. 

" Molim vas.", moleći sam ih pokušvala nagovoriti. 

" Vidi, to ti je posljednji dan u ovoj školi. Posljednji dan sa prijeteljima. Red je da se zabaviš i provedeš ovaj dan kao tinejdžer.",  rekla je mama lagano milujući moja leđa

" Mama ne mogu, poštedite me ovog.", rekla sam. 

" Ne dolazi u obzir. Mi idemo kući, ti ostaješ. Ne želim čuti više ni riječi! ", povikala je a zatim se okrenula.

" Ne možete mi ovo raditi...mama", gledala sam iznenađena.

Razumijem ih. Znam šta žele. Žele da izađem iz ove depresije, ali to je nemoguće. Bar ja tako mislim. Ne želim stvarati probleme ni mojoj majci, ni tati kao ni mojim "prijateljima". Samo želim da se zatvorim u sobu i  čekam kraj. Ali naravno pošto su me već ostavili nisam imala izbora, ušla sam u dvoranu mrzovoljno, bacila pogled po dvorani i mogla sam primjetiti kako svi bulje u mene.

" To je Allina? Pogledaj je.... jel' to ona odsjekla svoju kosu? Čudna je... pogledaj na što liči...", mogla sam čuti glasove sa svih strana. 

Sva iznervirana okrenula sam se i izašla vani. Vrijeme je bilo tmurno, oblaci su već bili prekrili plavo nebo. Ako krenem kući pješke mogu očekivati da ću pokisnuti. Okrenula sam glavu i bacila pogled preko ramena, posljednji put gledajući tu školu i te ljude. Odmaknula sam glavom i lagano krenula kući. 

Na ulazu sam osjetila kako me  muška ruka hvata za lakat. Okrenula sam se i ugledala...Emeta.

A/N

Žao mi je što ste dugo čekali ovaj dio, ali zbog zdravstvenih problema nisam imala baš mnogo vremena. 

Nadam se da će vam se novi dio svidjeti, voljela bih kad bi ostavili iskreno mišljenje. 

P.S Hvala vam puno na 900+ pregleda, hvala vam jer zaista ne bih ovo uspjela bez vas.