...*Znojnim i pomalo drhtavim rukama odmotava izguzvano pismo.Zbog nervoze koju je osjecala,kao da je slagala rubikovu kocku a ne obicno pismo.
"Napokon"-promrmlja Aria sebi u bradu..I ako ni sama nije znala da li jedca ceka da pocne citati pismo.Jer ko zna sta se u njemu nalazi.
"Aria ne brini,zakljucaj se i nikom ne otvaraj vrata.Hitna dolazi po mene.Ako se pitas,DA,jos jedan napad se dogodio.Samo se ti ne brini i budi smirena,mama se brzo vraca".
Aria zabrinuto potrca u sobu,par stepenica omaši od zamagljenih ociju punih suza."Koji je ovo vec napad"?-teskim uzdasima prozbori Aria...Nije bio prvi put,ali u posljednjih mjesec dana napadi su postali sve redovniji.
Sati su prolazili,ubrzo i mjesec je dodirivao krovove kuća.A Aria skupljena na kaucu iscekivala je svakog trenutka poziv njene majke.Odjednom zacu poznati ton njenog telefona."O Emily"-razocarano pomisli Aria.Prvi put nije bila sretna sto vidi na ekranu Em.Jer je svaki tren cekala poziv svoje majke.Javi se Aria i samo joj žurnim tonom reće da je pozove kasnije.Emily se zacudi,ali opet razmisli i odluci da posluša Ariu i nazove je kasnije.
Nakon par sati oglasi se zvono na vratima.Aria potrca i pogleda ko bi to mogao biti.Strah i radost pojavi se u istom trenutku kada ugleda svoju mamu sa nesto starijim covjekom u crnom kaputu.Cvrsto zagrli mamu,ne pustajuci je par minuta.Napokon odvoji je iz svojih ruku i pride doktoru.Razgovarajuci o maminom stanju,doktor joj je dao adekvatne lijekove.
Poslije te noci,svakog dana Aria bi se žurno vracala svojoj kuci,kako bi pazila na mamu.
Premota jos jedan mjesec.Mamino stanje se poboljsalo,a Aria postade opustenija i radosnija.
"Poljecem za London sutra u 12 sati"-rece Emily Arijinoj majci.
"Iznenadit ce se".Radosno odgovori majka.Naravno Aria nije znala sta joj se sprema...
Kao i svaki drugi,Arija je i ovaj dan u skoli provela obicno.Ali kada dođe kuci, i ugleda Em sa koferima,taj dan joj postade dan za pamcenje.Slatki zagrljaji,jos sladi osmjesi i dugi razgovori trajali su vise od 3 sata.Dug razgovor prekide Aria,koja povuce Em za rukav i izvede je na polje.Lijepo se provodeci,27 maj urezao se u njihova srca kao najradosniji dan...Doista su se voljelee...Dug i suncan dan provele su kao nikad prije.Osmjeh nije skidala sa lica,bas kao ni Em.Ali Aria i dalje nije svjesna šta ce se desiti.Skriva li se neka tajna,ili neizrecena istina?...
