"Rođendan"

543 31 0
                                    

Nakon većere i nakon noćnog programa Emanuel je otišao do Lucie.

-Hej ....

Rekao je Emanuel nakon što je se nagnuo na vrata sobe u kojoj je bila Lucia.

-Ej ...

Rekla je Lucia tužna .... Njenu tugu je osjetio Emanuel stoga je odlućio da se neće svađati.

-Hoćeš li se vratiti u apratman samnom molim te.

Rekao je Emanuel Lucii ali nije htjeo pogledati u nju tako da ispadne da se uopće be trudi je nagovoriti.

-Ne neželim .. slobodno uživaj u samoći primjetila sam da ti paše.

Odgovorila mu je Lucia okrećući glavu od njega .

-Ja mislim da si ti ta kojoj paše samoća samo samo odguruješ ljude od sebe .

Rekao je Emanuel i izašao je i sobe . Još jednom je okrenuo glavu prema Lucii i rekao.

-Nekad moraš dat ljudima priliku jer nikad nečeš znati ko je uz tebe a ti ćeš svima govoriti da nikog nije briga za tebe.

Zatvorio je vrata i otišao je .Lucia se jedno vrijeme zamislila.

Emanuel je odlućio otići na trćanje . Jedi je tako nakon nesreće mogao smiriti misli. Kad god bi imao slobodnog vremena trćao bi razmišljo je o životu kakvog sad živi . Razmišljao je kakav je život živio prije . Kada se vratio u apartman odlućio se istuširati...

Lucia je polako ipak odlućivala da se vrati u aprtman zbog toga što je bila sigurna da je Emanuel ćuo razgovor između nje i spremaćice.Kada je došla u aprtman vidjela je da su sve prostorije prazne stoga se odlučila okupati ali joj se nije dalo sada puniti đakuzi stoga je odlućila otići pod tuš. Zamotala se je rućnikom i krenula prema kupaoni . Otvorila je i ostala u čudu.

Emanuel je u čudu pogledao prema vratima

Oops! Bu görüntü içerik kurallarımıza uymuyor. Yayımlamaya devam etmek için görüntüyü kaldırmayı ya da başka bir görüntü yüklemeyi deneyin.

Emanuel je u čudu pogledao prema vratima.

-O moj Bože idem ja ....ja ..ovaj ...moram..mislim ...idem ...ja ću još većeras spavat kod spremaćica ...

Emanuel i dalje u šoku nije stigao reagirat. Lucia je istrćala iz apartmana. Otrćala do sobe od spremaćica i nabrzinu se uvukla u krevet ....bez razmišljanja ...Svanulo je jutro. Lucia se probudila. Još uvjek pokušavajući zaboraviti sinoćji događaj . A i nije htjela misliti na ništa drugo. Ipak joj je danas rođendan.. i to 17.. stala je odmah uz svoj mobitel .
Nadajući se da će je se ipak njeni roditelji sjetiti.Lucia se spremila . Danas su išli sa automibilima do mjesta gdje su ljudi i životinje najbolji prijatelji. Išli su u Zoo. Ali ne bilo kakav. To je bio slobodan Zoo. Tamo su životinje slobodno hodale i kretale se . Ljudi su tamo mogli dovesti svoju neku životinju . Isto tako tamo je glavna zajednica Prjatelji životinja i prirode . Kada dođu tamo imat će slobodno vrijeme da poslikaju i da naprave par zabilješki. Nakon što se spremila Lucia je izašla iz hostela gdje se uputi do Emanuelovog automobila.Dok je se ona oblačila on joj je poslao poruku da je istegnuo leđa jućer tako da će ona danas voziti da je on čeka u autu. Došla je do automobila otvorila je vrata sjela i pogledala prema Emanuelu.

 Došla je do automobila otvorila je vrata sjela i pogledala prema Emanuelu

Oops! Bu görüntü içerik kurallarımıza uymuyor. Yayımlamaya devam etmek için görüntüyü kaldırmayı ya da başka bir görüntü yüklemeyi deneyin.


-Sretan rođendan .....

Reko je Emanuel.

-O moj Bože kako je sladak čekaj to je za mene ...ajime meni kako zanš da mi je rođendan.Hvala ti.

Emanuel joj je pružio psa . Lucia ga je uzela . Počela je ga grliti . Psa. Obožavva ih.

-To ti je mali prijatelj koji te nikad neče ostatviti stoga se nećeš osječati usamljeno .

Rekao je Emanuel.

-Zbilja ti hvala .

Emanuel je mahnuo glavom i rekao da moraju krenuti da su skoro već svi otišli.

Krenuli su za ostalim automobilima ....

Preko pravila✔Hikayelerin yaşadığı yer. Şimdi keşfedin