Njih dvoje su bili potpuno razlićiti . Upali zajedno u probleme . Nisu se mogli nositi s njima . Saznali su da su si bliži nego li su mislili. Ipak saznali pravu istinu ali ih sustiže bol. Hoćeli ostati oslonac jedno drugome ili će otići jedno drugo...
Lucia se spremala za susret . Napokon će upoznati oca i svoju sestru. Ali je znala da će tamo sresti i Emanuel.Obukla je svoju najdražu kratku kariranu suknjicu i providnu košulju s toćkicama .
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Došla je do dogovorenog mjesta . Kada je pogledala u kafić jasno je mogla vidjeti Emanuela ,oca i svoju sestru. Ušla je .
-Ajime meni seka.
Izderala se je preljepa plavuša možda godinu do dvije mlađa od nje.
-Hej..predpostavljam da si ti moja sestra.
-Da ja sam zovem se Patricia .. a ti si Lucia. Zaista si preljepa baš kao što je Emanuel govorio.
Rekla je Patricia. I ona i Lucia su u isto vrijeme pogledali prema Emanuelu. Njemu je bilo neugodno ali nije htjeo to tako oćito pokazati njima.
-Ma ajde Patricia ostavi curu na miru mislim da je red na mene .
Rekao je Lucin otac. Lucia kada ga je vidjela vidila je koliko Emanuel zapravo lići njihovom ocu.
-Bok tata.
Rekla je Lucia poćevši plakati bacivši se ocu u zagrljaj.
-Malena moja djevojćice . Sva moja djeca su na okupu.
Rekao je njihov otac sa suzama u oćima. Još su neko vrijeme sjedili u kafiću prićajući o zgodama u djetinstvu. Licia nije mogla da ne primjeti kako Emanuel cijelo vrijeme gleda u nju. Bilo joj je neugodno pa odlući otići do wc-a kako bi bar malo skrenula njegov pogled s sebe . Kada je ušla u ženski wc ćula je kako se iza nje vrata zatvaraju, kada se okrenula vidjela je Emanuela kako stoji iza nje.
-Lucia ja ovo zbilja nemogu ubija me biti u tvojoj blizini a da nemogu užibati u tvojim dodirima i poljupcima.
Govorio je Emanuel dok je gledao u Luciu. Lucia ga zagrli .
-Misliš da meni nije teško ?
Upitala ga je .
-Pa onda zaboravimo na sve i poćnimo živjeti život zajedno .
Rekao je Emanuel . Luci se samo nasmijala i izašla van . To mu je bio jasan znak da mašta o nemogućem . Kada su se vratili za stol otac se je već spremao za polazak.
-Kamo ćete ?
Upitala je Lucia.
-Moramo krenuti sutra Paticia ima jako rano školu. A i jako bih volio kada budete spremni da se preselite kod nas.
Rekao je otac.
-Emanuel odvedi Luciu kući .
Dodao je kada je izlazio.
-Hoćemo li ?
Upitao je Luciu.
-Da može .
Kada su došli kod Lucie u stan Emanuel više nije mogao izdržati . Poćeo je ljubiti Luciu ubrzo su se našli u krevetu. Još će dugo pamtiti ovaj susret.
