Ja i koza od Valentine zajedno smo krenule kuci jer smo udaljene 2 ulaza. Otpratila sam nju pozdravila njenu mamu i krenula prema tetinom stanu. Prvo kad sam stigla opazila sam poruku na vratima..
XxX: bilo mi je super jucer... Ako ostanes javi mogli bi se jos koji puta vidjeti. ....AŠ....
Smješak od uha do uha. Otkljucavam stan tete jos nema. Bacam stvari u svoju sobu.. Da imam svoju sobu kod tete jer sam od malena tu kod nje bila svakodnevno. Odlazim do hladnjaka da vidim jel mi barem ostavila nesto da jedem... Oglasilo se zvono na vratima.
Ja: ko je??
Otvaram vrata...
Teta: ja sam ko ce biti...
Pozdravim ju zatvorim vrata i bacim se na istrazivanje za hranom... Polasata nakon sto sam trazila sto da napravim jesti ona naruci pizzu. Opet zvono jesam trazena danas ejj..
Teta: jaaaaaaaa cuuu
XxX: bok.. Ana tu??
Teta: je je evo sekunda... Anaaa-dere se iz sveg glasa...
Ja: sta se deres nismo ni 10 metara udaljenee
Gledam i ne vjerujem...
Ja: Bok... Što ti tu radis??
Teta: pojela si onako mozes ici van... Ostavit cu vas..
Šimi: ondaa ides van ili ne??..
Ja: hmm ali..
Šimi: nema ali ajde uzmi jaknu i idemo...
Ja: akde cekaj minutu...
Odjurila sam po jaknu teti rekla da idemi izletila van. Spustali smo se sa 3 kata zgrade dolje do ulaza bez rijeci. Nisam znala sto da kazem izblamirala sam se 10 puta ispred njega. KAKO JE SLASAKKKKKKKK.... U glavi se citavo vrijeme vrtilo.. Sama sebi sam rekla da se necu ponovno zaljubiti da to nije za mene.. Dosta mi je mojih depresivnih dana gdje lezim u sobi sa laptopum u rukama okolo mene tone maramica i 10 pojedenih cokolada. Ljubav nije za mene.
Šimi: jel sve u redu??
Ja: da daa samo sam malo zamisljena oprosti...
Šimi: ma sve okey.. Onda di idemo??
Ja: aa mislim da bi bilo vrijeme da odemo na turanj jucer nismo stigli..
Šimi: super... Moze pricekaj me tu sekundu..
Ja: okey...
Potrcao je negdje di ne znam.. Proslo je 15 minuta i vidim ga u daljini.. Savrseno je građen.. A onaj osmjeh koji mi nocu neda mira.. Smeđe oci koje sjaje ko nikoje.. STOP ne radi to sebi ubit ces i onutrunku nade sto imas za pravu ljubav..
Šimi: ejj.. Oprosti stvarno..
Ja: a sto ce ti dekica.?!?!?!..
Šimi: pada mrak ajde idemo..
Penjali smo se gore 5 minuta.. Mozda bi i krace da nisam smotana..
Ja: ima li ovo kraja?????????
Šimi: ajde dođi..
Uhvatio me je za ruku i povukao kako bi sigurno a brze stigli do gore na zalazak...
Ja: predivno jeeeeeee... - uzivljeno sam govorila..
Šimi: znam.. Ajde dodi da sjednemo..
Ja: evo samo jos minuta dok se ne spusti..
Šimi: ajdeeee mozes i odi gledat..
Ja: evo evo..
Iznenađeno sam ga pogledala. Donio ke dekicu svoj zvucnik i nesto za piti + jesti.. Smijali smo se, pricalino mom smotanom djetinstvu. I njemu kako je izgubijo macka( pregazio ga auto) od kojeg i dan danas ima grob. Zalegla sam na dekicu i gledala u zvjezde. Bilo j vec poprilicno kasno. Vrijeme leti dok sam sa njim.. Pridruzio mi se u lezanju i uzivali smo skupa dok nije zazvonio mobitel..
