Doktor je izašao sa zabrinutim izrazom lica. Tristan je naglo ustao i pitao što je.
Dr: Izgubila je puno krvi,normalno. Ali bit će dobro. Večeras neka ostane kod nas.
Tris: Može li ipak doma? Bit će s nama..
Dr: Nije pametno,znate...
Tris: Molim vas!
Dr: Pa,dobro.
Tara je izašla sa zavojima na rukama i umornim licem. Pogledala je Tristana i slabašno se nasmiješila. Bez riječi ga je zagrlila drhtavim rukama. I on je nju zagrlio nešto čvršće.
Tris: Ideš k curama ili u moj stan?
T: S njima. Ali dođi i ti k nama,nisam te vidjela od osnovne.
Tris: Razgovarat ćemo doma,idemo.
Na ulasku u kuću,Tara je zastala.
Tris: Što je? Jesi li dobro?
T: Jesam. Ne želim vidjeti Saru i Luciju,idem gore.
Tris: Idem i ja s tobom..
Sjeli su na kauč i razgovarali.
Tris: Zašto si to učinila?
T: Ne želim pričati o tome,stvarno..
Tris: A još ti se uvijek sviđa Jake?
Vrisnula je i zalupila vratima od sobe. On je zbunjeno gledao i otrčao do Sare.
Tris: Što se dogodilo Tari?
S: Ne bih smjela pričati o tome..
Tris: Sara!
S: Jake ju je silovao.
Uzdahnuo je i pokucao joj na vrata.
Tris: Tara,nisam znao.
T: Sad znaš,pusti me na miru! Mrzim vas sve! Crknite!
Tris: Cure,ja idem. Moram pronaći nekoga,doći ću poslije.
L: Bok.
Tara je buljila u strop ostatak dana. Tristan se pred njom pojavio krvavog lica.
T: Tris! Što se dogodilo?
Tris: Jake te više neće ni pipnuti,okej?
T: Ne spominji ga! Nisi to trebao napraviti! Mrzim te,najviše! I one dolje dvije! Marš van!
Idućeg dana,Tristan je spavao kod Tare.
Tris: Žao mi je zbog svega.
T: Ja samo želim umrijeti.. Ništa drugo.
Tris: Nemoj. Ja želim da živiš. I cure žele. I tvoja mama sigurno želi.
Privila se uz njega i slušala kako mu srce kuca.
T: Ja to više kod sebe ne osjećam.
Tris: Tugu najbolje liječi vrijeme i dobri prijatelji. Idemo večeras u kino?
T: Ne,ne želim van iz sobe.
Tris: Imam ideju! Preselit ću se k tebi.
Nasmiješila se i kimnula glavom.
NEKOLIKO GODINA KASNIJE
Tris: Dobro jutro,pospanko!
T: Osam sati je,bolje da imaš dobar razlog za buđenje!
Tris: Danas si navršila 20 godina!
T: Oh.. rođendan.
Tris: Imat ćemo proslavu u..
Prekinula ga je vriskom:
T: Ne želim zabavu!
Tris: Prošlo je tri godine.. A ja sam još tu. Moram ići natrag.
T: Tris,ne idi.
Pogledao ju je duboko u oči i vidio je sve što je skrivala u sebi sve ove godine. U očima joj se vidjela tuga.
Tris: Tara,želim da opet budeš ona stara nasmiješena i vedra djevojka..
T: I ja. Ali ne mogu. Boli me to. Treba mi ljubav,možda. Možda je to način da zaboravim.
Uzeo je njenu ruku i otisnuo poljubac.
