Neizgovorene riječi,zar ima išta gore od toga? Ne bih rekla, neizgovorenih riječi je mnogo jer toliko lažnih ljudi i prijateljstava ,toliko osjećanja, sve do toga dolaze neizgovorene riječi. Zato recite svakome šta imate na duši..
"Ja,želim ti nešto reći",povukao me za ruku i vratio u prijašnji položaj.
To je ono što me dočekalo kao kofa hladne vode.
"Izvoli?",pročistila sam grlo,a srce je krenulo da jako lupa ,a lice trne.
Jednostavno dok ne doživite taj osjećaj,tu tenziju ne možete da opišete.
"Ja,mislim da mi se počinješ sviđati",počeo se češati iza vrata,a ja sam skočila kao oparena i stala ispred njega.
Ustao je i približio mi se. "Ne,rekao si sviđa ti se moje ime ,moja narav i sve, ali da ne možeš biti sa mnom!",dreknula sam se na njega.
"Znaš kad si mi se počela sviđati?",otresao je rukama.
"Kada?",podbočila sam ruke.
Nagnuo je glavu na stranu. "Kada si sa mnom poslije pijančenja jela u tri ujutro slaninu i bijeli luk jer to ni jedna ne bi željela,tada. Zaljubio sam se u tvoje pokrete,stavove i mišljenja spremna si za svađu u svakom trenutku",naglasio je tri ujutro i pogledao me u oči.
Otresla sam glavom. "Ne,ne ja ne želim biti povrijeđena ,a uz tebe jedino ću to biti",tiho sam rekla.
Kada se krenuo približiti telefon je zapištao i on ga je izvukao iz džepa. Njegovo lice se zacrvenilo vjerovatno od bijesa i svega što mu se sakupilo stoga sam odlučila šutjeti.
"Darina",dozvao me,dignula sam glavu i zbunjeno gledala u njegov razbijeni telefon na podu.
"Zovnuo si me da vidim kako se praviš sila i bacaš jebeni telefon koji košta nekoliko također jebenih tisuća,neko nema šta da jede, jede halo,a ti se tu razbacuješ!",dreknula sam se na njega.
"Oprosti",rekao je i spustio glavu poraženo.
Pogledala sam ga i podsmjehnula se."Misliš da je jednostavno?!Samo reći oprosti,slušaj znam da je ovo vaša neka opklada ili nešto tako nećeš me navući na to",odbrusila sam,a on je problijedio."Znači jeste?!",dreknula sam se.
"Bože,nemoj me gledati tako",rekao je ,a ja sam ga pogledala.
"Kakvim? Osuđivačkim ili pak onime koji govori da ću te baciti ravno dolje?",pokazala sam prstima sa vrha tvrđave.
Spustio je glavu. "Jebem ti,
mogu da pronađem drugu,evo odmah ako želiš. Ali ne želim,želim tebe. Da takvu,đavo,svađalicu i ludicu ,i opet želim tebe",spustio je glavu poraženo.
"Možeš ,pa ako možeš naći sličnu meni,samo izvoli",otresla sam rukama i okrenula se trčeći niz stepenice tvrđave.
Nisam čula korake iza sebe i nije mi bilo važno da li ide iza mene,samo sam trčala i bježala. Bježala od svojih osjećaja skrivenih koje niko nije uspio naći već par godina i sada kada neko pokušava da se trudi oko mene ja bježim od njega.
Istrčala sam i zamalo pala preko nekoga ,pogledala sam dolje prema podu i vidjela Teu koja drži ruke u kosi. "Šta radiš ovdje?",upitala sam trljajući oči koje su bile suzne.
Nisam ni osjetila suzne oči od razmišljanja.
"Ništa rekli su mi da si ovdje pa sam došla po tebe. Šta si ovdje radila?",upitala me tiho gledajući ispod oka.
Zbunjeno sam je pogledala. "Bila sam sa Alanom ,kao priznao mi je ljubav ne pristajem na to kada sam spomenula opkladu odmah je pocrvenio,kao da ja ne mogu sama provaliti. Šta je bilo?",upitala sam je.
