2.

1.1K 73 162
                                    

Ponekad razne stvari i ponajprije ljudi znaju da nas iznenade. Nisam to doživjela samo jednom nego više puta. Čini mi se da ovo neće biti prvi put da sam iznenađena, predosjećam da ću imati mnogo prilika da se pokažem kao staložena osoba.

"Ustani, ustani", iste riječi su se ponavljale iznova i iznova sve dok nisam ustala.

Bacila sam jastuk na nju. "Šta jebeno želiš. Spavam jebo te."

"Znači nova informacija te ne zanima, okej", rekla je i otpuhnula.

Dignula sam se i pogledala zbunjeno u Teu. "Šta je?", upitala sam ljutito.

"Opusti se djevojko", namignula je.

"Opuštaj se ti koliko hoćeš, šta je bilo?", drsko sam upitala.

Pokazala je prstom na obraz. "Želim poljupčić i zagrljaj pa onda", narugala se.

Priznavajući poraz poljubila sam je u obraz i zagrlila. "Alan je pogledao naš story!", vrisnula je uzbuđeno.

"Neka je", bacila sam se na jastuk umorno.

Promrdala me. "I Leon je", slegnula sam ramenima.

"Očekujem da do dva ustaneš i vodi me gdje znaš na neki dobar sladoled", pokrila me poplunom i otišla iz moje sobe.

Da znaš da ću ustati, ponovo sam zaspala naravno. Guma na mojim ustima me probudila i uspaničeno sam otvorila oči.

"Otkud ti to?", pogledala sam u Teu, a ona je u ruci držala gumene usne koje su izgledale tako stvarno.

Nasmijala se i bacila na moj krevet. "Tako brata budim, kupila sam ovo", nasmijala se ponovo i povukla me za ruke. "Spremaj se i vodi me."

Dignula sam se i zbacila je sa kreveta. Otvorila sam ormar i otrčala u toalet obaviti higijenu i obući se. Obukla sam se i stavila jako malo šminke  i Teu sam nagovorila da je našminkam. Ta djevojka naprosto ne voli šminku.

Kada smo se sredile, odlučila sam da idemo pješice i kada vidi kako je daleko neće poželjeti više nikada ići. 

Zla sam.

Hodale smo i čak štoviše nije bilo dosadno, bilo je divno jer smo bile skoro pa iste. Baš sam se pitala da li mogu naći osobu koja će biti slična meni i našla sam je. Kada smo došle do slastičarnice, naručila je sladoled od čokolade, a ja sam od jagode. Ovdje sam kao malena dolazila sa roditeljima i sestrom jer su njihovi sladoledi bili naprosto božanstveni.

Tea je sjedila do mene i udarila me jako u rebra. "Auć čime sam ovo zaslužila?", spustila sam glavu od boli.

"Ne okreći se", šapnula je na moje uho.

Krenula sam se okretati, ali mi je Tea okrenula rame. "Je li uvijek moraš raditi obrnuto od onog šta ti se kaže? Ovdje su", šapnula je ponovo ljutito.

Zbunjeno sam slegnula ramenima. Nisam bila previše zainteresovana ko je tu, nastavila sam jesti svoj sladoled.

"Alan i Leon su ovdje", rekla je malo glasnije i onda je sebi začepila usta.

Otvorila sam oči. "Nema šanse Tea pomiješala si ih, oni su u jebenoj Švicarskoj nema šanse znači", uspaničila sam se.

"Jebeno ima, idu ka vamo", šapnula je i popravila mi kačket na glavi.

Četiri koraka sam čula iza sebe kako idu i sve više se približavaju. "Ćao djevojke", rekao je jedan od njih zavodljivo.

Ovo me sve više podsjeća na neke filmove, ali ovo je pusta realnost kada se ja neću okrenuti i neću zaljubiti. Sve je bila šala kako odjednom da se pojave.

Ludica 🔚Tempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang