"Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrn.." - glasovi alarma me bude i podsjećaju da je nažalost vrijeme za školu.. Utajem polako i nečujno kako ne bih probudila ostale. Oblačim plave malo iscjepkane široke farmerice i neku bijelu majicu sa natpisima. Inače ja idem u muzičku školu i to veoma dobru. Muzika je jednostavno moj život i moj san, ne vjerujem da je neko još u školi voli kao ja. To je moja opsesija.. Kada sviram i pjevam, ulazim u novi svijet, bježajući od realnosti, jer znam da je surova. Ali tu je i sport.. Obožavam ga! Jednostavno, bez razloga, više volim da igram fudbal, nego da izlazim uveče u klubove, više volim da pjevam i plešem nego da izlazim sa momcima... Većini ljudi je to čudno, ali se meni više sviđa moj stil života nego njihov gdje im je dosadno... Volim kad me adrenalin ubije u glavu! Obožavam to!
"Alex?"- Oglasila se moja dosadna starija sestra Joany. Očigledno joj je dosadno, a ja sam jedina koju može da nervira.
"Šta je?!"- Progovorila sam nevoljno, i pogledala prema njoj. Gledala me je nekako slatko, kao da hoće nešto.. Posle mog odgovora prevrnula je očima i povukla me za ruku. Šta je sad, dosado?!
"Prva stvar: Noćas nam dolaze Stones-ovi i molim te da se lijepo ponašaš. Drugo: Jesi li znala da svaki snimak baše probe u školi završi na you tube?"- Rekla je sa namjerom da me iznervira, ali uspijeva joj.. Stones-ovi?! Stvarno?! Izvaliću nešto da ne budem tu noćas.. I snimkovi.. Ah to nam je pominjala Lina, profesorka muzičkog, nešto oko toga. Mada sam ja spavala taj čas.
"Ovaj.. Noćas imam trening, i da znala sam.."- odgovorila sam uzimajući torbu i izlazeći napolje.
Čim sam izašla osjetila sam onaj hladni vazduh Londona koji ne bih mijenjala nizašta na svijetu. Vjetar mi puva u lice i talasa mi kosu, kao u nekome filmu nekoj princezi ili dami. Samo što ja, hvala Bogu, nisam ni princeza ni dama, ja sam kao muško ustvari.. Sa muškarcima se i samo družim, stalno igram fudbal sa njima, stalno smo zajedno. Ali meni je ljepše da budem sa njima ono što ja jesam, nego da se pretvaram u društvu mali ku*vica u mome odelenju. Inače ja sam jedina u mome odelenju koju ne smatraju ku*vom, jer su sve one već imale preko 10 momaka, ja sam imala 1 i to sam ga ja šutnula, svaka od njih se guzi pred muškarcima kao da bi ih lupili u dupe, a one njih posle da jure zbog toga, a zapravo u tome uživaju... Meni je iskreno drago što nisam jedna od njih!
"Alex, ideš noćas na utakmicu?"- Čuo se Brandonov glas iz daljine. Okrenula sam se i pozdravila ga ,a zatim mu odgovorila.
"Da, naravno, ko normalan još to propušta?!" - Odgovorila sam gledajući u dečka plavo-braon kose sa braon očima. On se nasmijao i krenuli smo na čas, tu su nas dočekali Jack, John i Jeremy. Pozdravili smo se sa njima i krenuli svi na čas.
*****(• • • • • • •)*****
Zadnji čas nam je bila Istorija muzike.. Sad učimo baroko ili renesansu, ali možda i impresionizam.. Nisam sigurna, ali me i ne zanima.. Momci su se nešto smijali, ali ne znam zašto. Nešto su napravili!
"Šta ste napravili?! Provalila sam vas!" - Rekla sam sa nekim zlim smješkom na licu. Oni su se samo nasmijali i pokazali mi na profesorku. Pogledala sam na njenu suknju i vidjela crvenu i žutu boju. Pogledala sam prema njima, a oni su pucali od smijeha.
Ma to su genijalci! Hahahahahhaha.. Budale...
"Eh djeco, danas dobijamo novog učenika, djevojke posebno molim da ga ne napadaju, okej?!"- rekla je sa malim smješkom na licu. Ufff! Kako me nervira!
"Pa hajde uvedite ga više nećemo ga silovati!"- prokomentarisala sam i pogledala je a ona je ignorisala..
"Harry, uđi!" - rekla je piskutavo i ponosno, što me strašnoo nervira! Ona je jedna glupa napaljena koza i kraj. U tom trenutku je ušao Harry Styles.. WoW! Samo nam je on hvalio.. Razmažena zvijezda.. Mislim.. Poštujem ga kao muzičara, ali..

YOU ARE READING
Second look is going to change everything...
FanfictionProšlost... Ljubav.... Izgubljeno, zaboravljeno!