Zabranjena ljubav

Ljeto je počelo

Od sada cu najvjerojatnije pisat u prvom licu,nadam se da ce vam se svidjeti. 💋

Nakon devet mjeseci mucenja u gimnaziji ljeto je napokon počelo. Jedva sam cekala da počnem nositi sve one majice i hlače koje je škola zabranila i da se posvetim sebi. Na povratku kuci počela sam raditi planove sa prijateljicama.Dok su one pričale kako žele naci dečke ja sam govorila o svim knjigama koje želim procitati,dok su one raspravljale o najljepšim deckima iz škole ja sam se ubacivala sa pricama o psima koji nemaju dom... I onda je postavljeno poznato pitanje: "Kako to da se tebi Zaro nitko ne svida ?" Ja sam po običaju odgovorila kako nemam vremena za dečka i da mi se neda pazit na umišljenog tinejdžera koji gleda samo površan izgled. Znam da nije tako i da nisu svi dečki isti. Ali kako ne izgubiti vjeru u njih kad ni jedan od mnogih koji mi stalno prilaze nije bas onakav kakvog tražim. Kako ? Ubrzo sam došla kući,bacila torbu i izvalila se na kauč pored brata. Dosta dobro se slažem s njim,imamo odnos ne diraj me i neću te dirat,barem većinom. S objektivne strane gledanja David(brat) je vrlo zgodan za svoje godine. Dvije godine je stariji od mene i svaki tjedan ima novu curu,ponekad mi smeta njegovo izigravanje cura ali se trudim sto manje nametati mu svoje mišljenje. Ipak je on punoljetan, trebao bi se znati brinuti sam za sebe. U trenutku kad sam ga pitala koji su mu planovi za ovo ljeto mama je bez ikakvog upozorenja uletila u sobu,sjela izmedu nas i počela nas ljubiti i grliti. To je njeno uobičajno ponašanje. Nisam se ni stigla pohvaliti za odličan uspijeh koji mi je zaključen a mama je već počela pričati. "Razmisljala sam i mislim da ste oboje dovoljno veliki da odete na more sami. Ja i tata se želimo odmoriti od vas djece i planiramo otići negdje bez vas, Martu(mlađu sestru) naravno vodimo sa sobom a vas dvoje možete otici sa društvom u nasu staru vikendicu na Korculu,možete povesti i društvo ako želite" Pogledi mene i brata bili su dovoljni da mama shvati kako nam se ideja svida. Zagrlili smo ju i zahvalili se i oboje potrčali javiti prijateljima . Davidovi prijatelji bili su oduševljeni tom idejom i njih petero već se krenulo pakirat. Ja nažalost nisam bila te srece,moje prijateljice već imaju isplaniran godišnji odmor sa roditeljima i ne nikako ne mogu ici. Zašto se uopće čudim ? Ideja je zvučala predobro da bi bila istinita. Odlučila sam da sam ja neovisna o drugima i da meni niko drugi nije potreban da se zabavim i ,bez obzira na prijateljice koje su zauzete, imam najbolje ljeto do sad. Ideja nije zvučala bas najbolje,ali ja cu dati sve od sebe da ovo ljeto bude najbolje do sad. Pitanje je:" Jeli zelja dovoljna da tako i bude ?" To cu jos vidjeti.