Valovi ljubavi

3

(Hola guys, žao nam je što nema nastavka tako dugo. Ovih dana nemamo inspiracije i... eto.

Nadam se da razumijete. Volimo vas❤)

LYNNETTE BENNETT

Probudila sam se. Sunce je već lagano osvjetljavalo moju sobu te sam sjela u sjedeći položaj i protrljala lice. Sat na zidu mi je govorio kako je šest ujutro te sam na to preokrenula očima. Moj organizam već godinama ima naviku da se probudi u šest ujutro i zbilja mi nije bilo jasno zašto je to tako.

Ustavši na labave noge, shvatila sam da sam prilično gladna te sam izjurila iz sobe. Pretpostavljala sam da ću dolje sresti tatu i nadala se da ćemo opet moći pričati, samo nas dvoje, kao i svako jutro.

I bila sam u pravu.

Tata je sjedio za šankom, s olovkom u ruci i bilježnicom ispred sebe. Osmjehnula sam se shvativši da opet piše putopise i ujedno se rastužila sjetivši se da danas ide na poslovni put. Kada bi išao negdje na poslovni put, sa sobom bi ponio bilježnicu i olovku i dok je na putu, obilazio bi zanimljiva mjesta i sve to zapisivao.

"Dobro jutro tata", rekla sam i sjela pored njega. Podignuo je svoj zeleni pogled prema meni i osmjehnuo mi se.

"Jutro, Lynn. Kako si spavala?"

"Dobro, valjda. Ti?"

"Također, iako sam sinoć bio duže budan. Razgovarao sam s tvojom majkom. Falit ćete mi svi", rekao je, poljubivši me u glavu.

"I ti ćeš nama faliti tata. Kad se vraćaš?"

"Za dva tjedna. Tako mi je žao što neću biti ovdje za tvoj rođendan. Nadam se da nisi ljuta", zagrizao je usnicu nesigurno me promatrajući. Svake godine na moj rođendan bi me ujutro probudio i onda bismo zajedno otišli do plaže gledati sunce kako izlazi. To mi je bio najdraži dio rođendana i bila sam tužna što tako neće biti i ove godine, ali pretpostavljala sam da se i sama mogu ujutro probuditi i otići na plažu.

"Zašto bih bila ljuta? Pa to ti je posao, moraš ići", rekla sam trudeći se zvučati opušteno.

"Imam jedno iznenađenje", shvativši moju tugu, odlučio je promijeniti temu. "Poklon ću ti poslati kako bi stigao točno na tvoj rođendan, ali ovo iznenađenje je za mamu i ne smiješ joj reći."

"Neću. A što je iznenađenje?" upitala sam uzbuđeno na što se on osmjehnuo.

"Gabby će doći danas", rekao je, a ja sam uzbuđeno ciknula. Gabby je bila moja sestrična, kći tete Dololores, i sada je bila u ranim tridesetima. Iako je bila sedamnaest godina starija od mene, obožavala me jednako koliko sam i ja nju obožavala. Ispričala mi je sve o mami i tati; kada je prvi put na nekom koncertu upoznala mamu, a onda u Sydneyu sa tatom srela baku Lizu i sve ostalo što je uslijedilo nakon toga.

"Ooo, mama će biti oduševljena!"

Uvijek je postojala ta neka čvrsta veza između moje mame i Gabby, bilo je to kao da gledate dvije sestre ili nešto tako. Osim toga, tetu Gabby su svi voljeli i nadala sam se da će ostati i nekoliko dana nakon mog rođendana, a ne odmah otići kao i uvijek.

"Ali ne smiješ joj reći", zaprijetio mi je prstom. "Inače ništa od poklona."

"Neću joj reći!" nasmijala sam se.